Foto: P. Žitković |
Dubrovnik, 31. srpnja 2015.
Koliko ljudi treba umrijeti i koliko njih oboljeti za jednu antenu, tu tihu željeznu neman koju vidim iz svog stana? Cijeli se naježim svaki put kad je ugledam. U nekoliko ulaza u zgradama u Mokošici gdje i sam živim, umrlo je u godinu i pol dana desetak ljudi, brojni su oboljeli. Kome se možemo obratiti za pomoć i tko će nas zaštititi? Ta antena nas ubija ...
Mokošice koji je i sam prije nekog vremena preživio jaki moždani udar. Može li Gradsko vijeće osnovati kakvu komisiju ili povjerenstvo da se od ulaza do ulaza pobroje svi umrli i oboljeli, pita... Koliko ljudskih života vrijedi jedna antena?
Bazna stanica tvrtke VIP u Mokošici na stupu je postavljeno 14 antena Foto: dubrovackinet.hr |
Prenosimo tekst s portala dubrovniknet.hr, 31. srpnja 2015.
ANTENE I ZRAČENJA: elektromagnetsko polje štetno po zdravlje kao i kava?
O utjecaju antena na ljudsko zdravlje, onom negativnom, nema znanstvenih istraživanja. Ipak, nema osobe, makar imao stotinu titula mr.dr.sc. koji bi s veseljem i posve bezbrižno promatrao antenu u blizini vlastitog doma...no, o tome se razgovara u uskim prijateljskim krugovima, kad je službena verzija posrijedi sve počiva na znanstvenim činjenicama - saznajemo u neformalnom razgovoru s jednim dubrovačkim ing elektrotehnike. U isto vrijeme, teško je slušali vapaje koji dolaze iz Mokošice, od prof. Galinovića koji iznose podatke "pragmatične", o broju umrlih i oboljelih u svom susjedstvu, u zgradama i ulazima od broja 5 do 11 u Ulici Bartola Kašića. Što mu odgovoriti i kako utješiti? Prof. Galinović navodi i kako je antena sad okrenuta prema vrtiću i školi u Mokošici... ne želi ni pomisliti što bi se u nekom određenom vremensku razdoblju moglo dogoditi.
*U nastavku članka je razgovor s profesorom Davorom Bonefačićem s Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Sve sporne rečenice, prema mišljenju autora bloga su podebljane, a na kraju teksta je i odgovor na njih.
Utjecajem elektromagnetskih polja na zdravlje ljudi ne bavi se puno hrvatskih stručnjaka, jedan od rijetkih je dr. Davor Bonefačić sa zagrebačkog FER-a, koji se najčešće i javlja u medijima budući se bavi antenama, mikrovalnom elektronikom, elektromagnetskim interferencijama, zašitom ljudi od elektromagnetskog polja, radarskim sustavima.... Razgovarali smo s prof. Bonefačićem.
Kad Vam se obrate građani s upitima i primjedbama o postavljanju antena mobilnih operatera u blizini njihovih domova, te traže odgovore na pitanje - koliko je to štetno po njihovo zdravlje, što im odgovorite?
- Svi moramo biti svjesni da se postavljanjem novih izvora elektromagnetskog polja unosi promjena u naš okoliš. Upravo zbog toga je za postavljanje baznih postaja, ali i drugih izvora elektromagnetskog polja, potrebno ishoditi dozvole od nadležnih državnih institucija [1]. Za svaku baznu postaju mora prije postavljanja postojati proračun elektromagnetskog polja koje će ta postaja stvarati u svojoj okolini. Nakon izgradnje, provode se prva mjerenja kojima se provjerava zadovoljava li bazna postaja projekt i proračun. Nakon toga se na svakoj baznoj postaji provode periodička mjerenja, kojima se provjerava ispravnost izvora elektromagnetskog polja i zadovoljavanje zakonskih ograničenja o razinama polja.
Dopuštene razine elektromagnetskog polja u Hrvatskoj usklađene su s međunarodnim preporukama, a za neke kategorije izloženosti su čak i strože (niže) od onih u većini zemalja Europske Unije. To se ponajprije odnosi na razine izloženosti za opću populaciju. Ako su razine elektromagnetskog polja unutar dopuštenih granica, elektromagnetsko polje neće imati štetnog utjecaja na ljude i ostale žive organizme [2].
Kako kod građana odagnati sumnje da je blizina antena uzrok oboljenja od neizlječivih bolesti i postoje li studije, znanstvene, koje dovode ili ne dovode u izravnu povezanost antene i teške bolesti? Da se i pronađe uzročno-posljedična veza između antena i teških oboljenja, mislite li da bi se s time išlo u javnost, odnosno, jesu li operateri previše jak lobi da bi to dopustio?
- Sumnje i strah kod građana posljedica su nedovoljne informiranosti [3]. S obzirom na osjetljivost teme, građane bi trebalo bolje informirati u učincima elektromagnetskih polja na ljudski organizam i postupcima koji se poduzimaju da bi se eventualni rizici smanjili ili uklonili. Na tom području hvale je vrijedna inicijativa koju su pokrenuli kolege s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "A. Štampar". Utjecaj elektromagnetskih polja na ljude intenzivno se istražuje još od sredine 20. stoljeća.
Napravljene su mnoge studije koje proučavaju utjecaj elektromagnetskih polja ovisno o frekvenciji, snazi i vremenu izloženosti na stanice, tkiva i žive organizme. Na osnovi tih je studija ICNIRP (International Commission on Non-Ionizing Radiation Protection) donio preporuke za ograničavanje izloženosti ljudi elektromagnetskim poljima. Naravno, time istraživanja nisu završena. Ona se još uvijek provode u cijelom svijetu i novi se rezultati i spoznaje rabe za dopunjavanje zaštitnih mjera.
U zaštitu ljudi od izloženosti elektromagnetskim poljima uključena su i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i IARC (Interantional Agency for Research on Cancer). IARC je elektromagnetska polja svrstao u kategoriju 2B.
U toj se kategoriji nalaze agensi za koje nije znanstveno dokazano da ne uzrokuju maligne bolesti kod ljudi. Samo usporedbe radi, u kategoriji 2B prema IARC-u se od svima poznatih tvari nalazi i kava [4]. Naravno, kategorizacija prema IARC-u nije definitivna i pojedini se agens može premjestiti u drugu kategoriju na osnovi novih znanstvenih dokaza. Dakle, istraživanja su još u tijeku i građani nisu prepušteni na milost međunarodnih korporacija ili lobija.
Kako se mjere zračenja, tko je postavio standarde, tko plaća mjerenja? Ukoliko građani žele provjeriti podatke, gdje su im dostupni i ukoliko žele nanovo obaviti ispitivanja, moraju li to plaćati sami ili....?
- Preporučene dopuštene razine za izloženost elektromagnetskim poljima donio je ICNIRP na osnovi istraživanja koja su se provodila tijekom više desetaka godina. Te su preporuke ugrađene u nacionalna zakonodavstva, pa tako i u hrvatski Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja (NN 146/14). Zbog mjera predostrožnosti, dopuštene granice izloženosti u hrvatskom su pravilniku niže nego u preporukama ICNIRP-a. Spomenuti Pravilnik propisuje da mjerenje razina elektromagnetskih polja mogu provoditi samo ovlaštene pravne osobe s umjerenim instrumentima i osposobljenim djelatnicima.
Troškove kako prvih tako i periodičkih mjerenja snosi vlasnik izvora elektromagnetskog polja. Rezultati mjerenja dostupna su zainteresiranima kod vlasnika izvora ili kod državnih agencija. Pitanjima iz područja pokretnih mreža bavi se Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM), a izloženost elektromagnetskim poljima u nadležnosti je Ministarstva zdravlja, odnosno Sanitarne inspekcije. U slučaju sumnji u postupak postavljanja ili ispravnost izvora elektromagnetskog polja građani se mogu obratiti navedenim državnim tijelima i zatražiti provođenje nadzora ili mjerenja.
Koliko se medicina bavi ovim pitanjem?
- Medicina se učincima elektromagnetskih polja na ljude bavi od kraja 2. svjetskog rata. Istraživanja su provođena posve neovisno na zapadu i u bivšem SSSR-u i od tuda dolazi do povijesnih razlika u dopuštenim razinama za izloženost ljudi elektromagnetskim poljima. Iako istraživanja traju već više od 70 godina, ona još nisu završena, zato što se tehnologija pokretnih komunikacija stalno mijenja i napreduje, pa je potrebno taj napredak pratiti i novim medicinskim istraživanjima.
Nedavno nam se obratio jedan naš sugrađanin, tvrdi da je u bloku zgrada u blizini antene, u godinu i pol dana umrlo desetak ljudi od raka.... a i da ih je sada mnogo bolesnih...pa pita - koliko ljudskih života vrijedi jedna antena? Što biste mu odgovorili?
- Velike su patnje koje proživljavaju oboljeli od malignih bolesti i članovi njihovih obitelji. Teško je izgubiti člana obitelji, prijatelja ili susjeda i onima koji su pogođeni takvim gubitkom izražavam svoju sućut. Na žalost, na osnovi nepotpunih podataka nije moguće procijeniti da li je pojavljivanje malignih bolesti u spomenutom bloku zgrada veća od hrvatskog prosjeka. Na to bi pitanje morali odgovoriti medicinari.
Razumljiva je želja oboljelih od malignih bolesti i njihovih obitelji da pronađu uzročnika i "krivca" za svoju bolest, ali, na osnovi dosadašnjih znanstvenih spoznaja, bilo bi pogrešno tražiti ga među antenama i baznim postajama [5].
Lidija Crnčević
Utjecajem elektromagnetskih polja na zdravlje ljudi ne bavi se puno hrvatskih stručnjaka, jedan od rijetkih je dr. Davor Bonefačić sa zagrebačkog FER-a, koji se najčešće i javlja u medijima budući se bavi antenama, mikrovalnom elektronikom, elektromagnetskim interferencijama, zašitom ljudi od elektromagnetskog polja, radarskim sustavima.... Razgovarali smo s prof. Bonefačićem.
Kad Vam se obrate građani s upitima i primjedbama o postavljanju antena mobilnih operatera u blizini njihovih domova, te traže odgovore na pitanje - koliko je to štetno po njihovo zdravlje, što im odgovorite?
- Svi moramo biti svjesni da se postavljanjem novih izvora elektromagnetskog polja unosi promjena u naš okoliš. Upravo zbog toga je za postavljanje baznih postaja, ali i drugih izvora elektromagnetskog polja, potrebno ishoditi dozvole od nadležnih državnih institucija [1]. Za svaku baznu postaju mora prije postavljanja postojati proračun elektromagnetskog polja koje će ta postaja stvarati u svojoj okolini. Nakon izgradnje, provode se prva mjerenja kojima se provjerava zadovoljava li bazna postaja projekt i proračun. Nakon toga se na svakoj baznoj postaji provode periodička mjerenja, kojima se provjerava ispravnost izvora elektromagnetskog polja i zadovoljavanje zakonskih ograničenja o razinama polja.
Dopuštene razine elektromagnetskog polja u Hrvatskoj usklađene su s međunarodnim preporukama, a za neke kategorije izloženosti su čak i strože (niže) od onih u većini zemalja Europske Unije. To se ponajprije odnosi na razine izloženosti za opću populaciju. Ako su razine elektromagnetskog polja unutar dopuštenih granica, elektromagnetsko polje neće imati štetnog utjecaja na ljude i ostale žive organizme [2].
Kako kod građana odagnati sumnje da je blizina antena uzrok oboljenja od neizlječivih bolesti i postoje li studije, znanstvene, koje dovode ili ne dovode u izravnu povezanost antene i teške bolesti? Da se i pronađe uzročno-posljedična veza između antena i teških oboljenja, mislite li da bi se s time išlo u javnost, odnosno, jesu li operateri previše jak lobi da bi to dopustio?
- Sumnje i strah kod građana posljedica su nedovoljne informiranosti [3]. S obzirom na osjetljivost teme, građane bi trebalo bolje informirati u učincima elektromagnetskih polja na ljudski organizam i postupcima koji se poduzimaju da bi se eventualni rizici smanjili ili uklonili. Na tom području hvale je vrijedna inicijativa koju su pokrenuli kolege s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "A. Štampar". Utjecaj elektromagnetskih polja na ljude intenzivno se istražuje još od sredine 20. stoljeća.
Napravljene su mnoge studije koje proučavaju utjecaj elektromagnetskih polja ovisno o frekvenciji, snazi i vremenu izloženosti na stanice, tkiva i žive organizme. Na osnovi tih je studija ICNIRP (International Commission on Non-Ionizing Radiation Protection) donio preporuke za ograničavanje izloženosti ljudi elektromagnetskim poljima. Naravno, time istraživanja nisu završena. Ona se još uvijek provode u cijelom svijetu i novi se rezultati i spoznaje rabe za dopunjavanje zaštitnih mjera.
U zaštitu ljudi od izloženosti elektromagnetskim poljima uključena su i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i IARC (Interantional Agency for Research on Cancer). IARC je elektromagnetska polja svrstao u kategoriju 2B.
U toj se kategoriji nalaze agensi za koje nije znanstveno dokazano da ne uzrokuju maligne bolesti kod ljudi. Samo usporedbe radi, u kategoriji 2B prema IARC-u se od svima poznatih tvari nalazi i kava [4]. Naravno, kategorizacija prema IARC-u nije definitivna i pojedini se agens može premjestiti u drugu kategoriju na osnovi novih znanstvenih dokaza. Dakle, istraživanja su još u tijeku i građani nisu prepušteni na milost međunarodnih korporacija ili lobija.
Kako se mjere zračenja, tko je postavio standarde, tko plaća mjerenja? Ukoliko građani žele provjeriti podatke, gdje su im dostupni i ukoliko žele nanovo obaviti ispitivanja, moraju li to plaćati sami ili....?
- Preporučene dopuštene razine za izloženost elektromagnetskim poljima donio je ICNIRP na osnovi istraživanja koja su se provodila tijekom više desetaka godina. Te su preporuke ugrađene u nacionalna zakonodavstva, pa tako i u hrvatski Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja (NN 146/14). Zbog mjera predostrožnosti, dopuštene granice izloženosti u hrvatskom su pravilniku niže nego u preporukama ICNIRP-a. Spomenuti Pravilnik propisuje da mjerenje razina elektromagnetskih polja mogu provoditi samo ovlaštene pravne osobe s umjerenim instrumentima i osposobljenim djelatnicima.
Troškove kako prvih tako i periodičkih mjerenja snosi vlasnik izvora elektromagnetskog polja. Rezultati mjerenja dostupna su zainteresiranima kod vlasnika izvora ili kod državnih agencija. Pitanjima iz područja pokretnih mreža bavi se Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM), a izloženost elektromagnetskim poljima u nadležnosti je Ministarstva zdravlja, odnosno Sanitarne inspekcije. U slučaju sumnji u postupak postavljanja ili ispravnost izvora elektromagnetskog polja građani se mogu obratiti navedenim državnim tijelima i zatražiti provođenje nadzora ili mjerenja.
Koliko se medicina bavi ovim pitanjem?
- Medicina se učincima elektromagnetskih polja na ljude bavi od kraja 2. svjetskog rata. Istraživanja su provođena posve neovisno na zapadu i u bivšem SSSR-u i od tuda dolazi do povijesnih razlika u dopuštenim razinama za izloženost ljudi elektromagnetskim poljima. Iako istraživanja traju već više od 70 godina, ona još nisu završena, zato što se tehnologija pokretnih komunikacija stalno mijenja i napreduje, pa je potrebno taj napredak pratiti i novim medicinskim istraživanjima.
Nedavno nam se obratio jedan naš sugrađanin, tvrdi da je u bloku zgrada u blizini antene, u godinu i pol dana umrlo desetak ljudi od raka.... a i da ih je sada mnogo bolesnih...pa pita - koliko ljudskih života vrijedi jedna antena? Što biste mu odgovorili?
- Velike su patnje koje proživljavaju oboljeli od malignih bolesti i članovi njihovih obitelji. Teško je izgubiti člana obitelji, prijatelja ili susjeda i onima koji su pogođeni takvim gubitkom izražavam svoju sućut. Na žalost, na osnovi nepotpunih podataka nije moguće procijeniti da li je pojavljivanje malignih bolesti u spomenutom bloku zgrada veća od hrvatskog prosjeka. Na to bi pitanje morali odgovoriti medicinari.
Razumljiva je želja oboljelih od malignih bolesti i njihovih obitelji da pronađu uzročnika i "krivca" za svoju bolest, ali, na osnovi dosadašnjih znanstvenih spoznaja, bilo bi pogrešno tražiti ga među antenama i baznim postajama [5].
Lidija Crnčević
Komentar:
[1] "Dozvole" su zapravo jedna dozvola - uporabna dozvola Odjela za zaštitu od zračenja Ministarstva zdravlja kojom se dokazuje da je zadovoljen Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja. Bitno je napomenuti činjenicu da je Hrvatska jedina zemlja u Europi u kojoj operateri ne trebaju ishođivati građevinske i lokacijske dozvole za bazne stanice. Lokalna uprava (gradovi, općine), kao i sami građani, nisu u mogućnosti odabirati lokacije antena. Lokacije odabire operater. Također, nije obvezno ni informiranje lokalnog stanovništva o novom izvoru neionizirajućeg zračenja u njhovoj sredini. Operateri su u Hrvatskoj povlašteni kao ni u jednoj drugoj zemlji Europe i vrijeme je da se to i javno kaže.
[2] Za ovu konstataciju ne postoji usuglašeno mišljenje znanstvene zajednice. Ne postoji liječnik koji će reći da granice niže od onih koje je definirao ICNIRP (Međunarodna agencija za zaštitu od neionizirajućeg zračenja) ne mogu izazvati netermičke efekte na ljudima (primjerice vrtoglavica, glavobolja, dekoncentracija ili eventualno maligno oboljenje nakon nekog vremena kronične izloženosti). Granice u dokumentu ICNIRP GUIDELINES 1998 postavljene su na temelju istraživanja prije 1998. Postavljene granice odnose se na termičke efekte mikrovalnog zračenja (zagrijavanje tkiva). Netermički efekti (primjerice pojava raka) nisu razmatrani, što je navedeno i u samom dokumentu.
[3] Da, ali to je zaslugom Ministarstva zdravlja, kojemu, kao ni operaterima i pojedinim djelatnicima ustanova u državnom vlasništvu (fakultetima, agencijama i zavodima), nije u interesu provoditi informiranje građana.
[4] Skupina 2B nosi naziv "moguće kancerogeno", što je slučajno ili namjerno izostavljeno. Mikrovalno zračenje je, prema stavu Svjetske zdravstvene organizacije, mogući uzrok malignih oboljenja mozga. Kava je također moguće kancerogena, ali samo ako se konzumira kontinuirano - svakodnevno u većim količinama, što se često (slučajno ili namjerno) propušta napomenuti. Post o "moguće kancerogenoj" kavi na ovom blogu bit će objavljen uskoro, sa svim provjerljivim činjenicama WHO-a. Iako se kava zaista nalazi u skupini 2B, vrlo često se spominje kada je riječ o mikrovalnom zračenju samo s jednim ciljem: obezvrjeđivanje stava Svjetske zdravstvene organizacije o "moguće kancerogenom" radiofrekvencijskom mikrovalnom zračenju.
[5] Ne postoji konačno mišljenje da "krivac" za maligna oboljenja ne može biti mikrovalno zračenje. U nezanemarivom dijelu dosada objavljenih studija pronađeni su netermički efekti. Iako se istraživanja s ciljem utvrđivanja mogućih netermičkih efekata još uvijek provode, ne mogu se zanemariti brojne "alarmirajuće" studije objavljene tijekom prošlih godina, u kojima je elektromagnetsko zračenje ove vrste povezano s malignim oboljenjima mozga i drugih organa, neplodnosti, poremećajima spavanja i pamćenja, leukemijom, umorom, iritacijama kože... O tome se moguće informirati ovdje (brojni članci na tu temu mogu se pronaći i u arhivi ovog bloga), a svakako se ne smiju zanemariti ni hrvatska istraživanja na ovom području, koja se također godinama provode.
Krajnje je vrijeme je da Ministarstvo zdravlja, nakon brojnih tekstova u medijima i apela građana, ispita koji je uzrok ovolikog broja oboljenja u ovom dubrovačkom naselju, kao i naselju Šipčine.
Krajnje je vrijeme je da Ministarstvo zdravlja, nakon brojnih tekstova u medijima i apela građana, ispita koji je uzrok ovolikog broja oboljenja u ovom dubrovačkom naselju, kao i naselju Šipčine.