21. 1. 2007.
 |
| Pogled sa terase stana u Zagrebu (Izvor: Bug) |
Inicijativa istarskih liječnika i inženjera da se uvede bolja zaštita građana od EM polja nažalost nije uspjela. Iako ni tada situacija nije bila idealna, u naseljenim gradovima i mjestima vrijedile su niže dopuštene granice zračenja (primjerice, tada su područjima povećane osjetljivosti pripadale i ulice i područja oko samih objekata, što danas nije slučaj), a za svaki izvor bilo je potrebno ishođenje građevinskih i lokacijskih dozvola. Antenski sustavi koji se spominju o donjem tekstu, koji su se mahom bespravno gradili 2007. i prijašnjih godina, sada se grade se na još gori način. Ali, legalno.
»Hrvatska ima zakonsku regulativu da ministar zdravstva jest donio Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskog polja i to upravo zahvaljujući istarskim saborskim zastupnicima«, rekao je inženjer Rade Čuturilo. Međutim, pod utjecajem vlasnika mobilne telefonije donesen je s većim graničnim razinama no što je bio predložen. Tako danas Hrvatska ima veće granične razine od Švicarske, Rusije, Kine ili Italije, a manje tek od Njemačke.
- Bilo bi bolje da smo kopirali primjer švicarskog pravilnika, jer on štiti ljude, a pogotovo djecu budući da su studije dokazale da ta zračenja utječu negativno na koncentraciju djece i njihovo razmišljanje. U Europi postoje znanstvene studije da elektromagnetska polja mogu oštetiti i DNK. Švicarska, koju uzimam za primjer, odluku o zaštiti decentralizirala je pa tako kantoni samostalno donose odluke o zaštiti svojih građana. Tko nas štiti? Nitko. Moje je uvjerenje da kod nas nema zaštite jer se antenski sustavi postavljaju bespravno gdje stignu, a ti isti operateri u svojim zemljama ne bi mogli o tome niti pomisliti.
Mi nažalost nemamo centralnu instituciju koja bi vodila računa o tome gdje se postavljaju. Operateri, doduše, tvrde da su njihovi sustavi u redu i ja se slažem, ali za svaki sustav pojedinačno. Mislim da ih ipak treba promatrati skupno. Primjerice, na Velom Vrhu ili na zgradi na Vidikovcu na jednom mjestu postoji više od desetak antenskih sustava koji imaju takozvano skupno djelovanje i o tome treba pričati. Ali o tome računa treba voditi i lokalna vlast, a u Puli to nije slučaj, tvrdi Čuturilo.
Opasno življenje u blizini odašiljača
Neurolog Egidio Gregorović pridružio se tezi o štetnosti po zdravlje
govoreći o istraživanju koje je pratilo utjecaj zračenja na biološka tkiva, pogotovo centralni nervni sustav. O dvije studije koje ukazuju na štetnost zračenja govorio je i epidemiolog Dragan Prpić.
Danas se prodaje gotovo sve, pa i zemlja i voda. Zrak je ostao još jedino općedruštveno dobro koje pripada svima i koje valja zaštititi. Obje studije, jedna provedena 2002. u francuskom Institutu »Louis Pasteur« i druga provedena 2004. u jednom njemačkom gradiću imale su zadatak utvrditi postoji li veza između nastanka karcinoma i blizine baznih stanica (odašiljači raznih operatera mobilne telefonije i antenskih sustava, op. a.).
Njemačka je studija dokazala da je pojava malignih tumora proporcionalna blizini življenja kod bazne stanice. Tako su unutar zone od 400 metara oko baznih stanica stanovnici obolijevali osam godina ranije nego oni u udaljenijim zonama i u pet godina imali su trostruko veći rizik da obole od malignih bolesti u odnosu na udaljenije stanovnike.
Francuska je studija ispitivala 18 nespecifičnih simptoma poput glavobolja, teškoća sa snom i drugih u odnosu na blizinu bazne stanice. Rezultat je da unutar 300 metara od bazne stanice zračenje povećava umor, glavobolje, poremećaje sna, nelagodu, unutar sto metara uzrokuje uznemirenost, poteškoće s pamćenjem i smanjuje libido, a uzrokuje čak i neke oblike depresije. Stoga je preporuka tih studija bila da radi zaštite zdravlja ljudi najmanja udaljenost bazne stanice od zone stanovanja mora biti 300 metara i da u blizini ne smiju biti smještene bolnice, ni škole, ni vrtići, ni stambene zgrade, rekao je Prpić.
Antenski sustavi samo preko lokalne samouprave
Tijekom rasprave koja je uslijedila, dr. Edoardo Giudici ustvrdio je da smo sami krivi, jer ljudi dozvoljavaju postavljanje antenskih sustava praktički u svom dvorištu, pa je tako jedan odašiljač postavljen i u samoj bolnici. Složio se s tezom da danas interesi profita diktiraju rezultate studija te kao primjer naveo predstojeći Kongres o zaštiti zraka koji će se održati u Zadru, a koji sufinancira Ekonerg, dakle firma koja je dala pozitivno mišljenje o Rockwoolu.
- Hrvatska je, a pogotovo Istra, postala odlagalište otpada Europe. U Holcimu, primjerice, spaljuju gume i istrošene boje, a nitko nikada nije rekao kako taj otpad, koji se u 20 do 30 posto ugrađuje u cement Holcima, utječe na ljudsko zdravlje kada se primijeni kao materijal u gradnji kuća. Pitam se zašto to ne rade Nizozemska i Švicarska. »National Geographic« prenio je sliku Plomina kada se taj časopis kod nas i nije mogao kupiti, sada nam dolazi Rockwool. Dokle tako?, zapitao se dr. Giudici.
Dr. Prpić se založio da upravo Istra napravi taj »proboj« u Hrvatskoj i zatraži regionalnu zaštitu populacije od mogućih rizika zračenja upravo primjenjujući princip opreza, odnosno preventive. Uz to, Županiji će predložiti da definira tabelu graničnih vrijednosti koje će vrijediti u Istri te da zabrani mogućnost da operateri izravno dogovaraju ugradnju antenskih sustava s građanima, već da to mora ići preko jedinica lokalne samouprave.
Dr. Lucijan Mohorovičić založio se, a ostali prihvatili i to usvojili kao zajednički zaključak, da bi se medicinari trebali aktivno uključiti u izradu ekoloških studija ili da bi ih barem trebali dobiti na uvid. To će podružnica i službeno zatražiti od svojih krovnih organizacija, Hrvatske liječničke komore i Zbora liječnika, ali i od Županije.
Prvi korak brige o zdravlju počinje u kući
Inženjer Čuturilo govorio je o štetnosti niskofrekventnih polja mrežne frekvencije od 50 herca što je Svjetska zdravstvena organizacija stavila na popis mogućih uzročnika raka kod djece. Stoga je zajedno s kolegom Pinom Nefatom – koji je konstatirao i da je električno zračenje prodornije i jače čak i od rendgena – dao niz praktičnih savjeta koje valja primijeniti već u kući:
- dječje krevetiće treba odmaknuti od vodova ili električnih aparata;
- izbaciti televizor iz sobe;
- ne gledati televizor na dva, tri metra udaljenosti jer toliko zrači čak i ugašen;
- ispitivačem provjeriti zrači li ugašena lampa, jer sijalica zrači i isključena, odnosno stvara električno polje 40 centimetara naokolo (ukoliko se ispitivač upali, treba samo zamijeniti, odnosno okrenuti utikač na drugu stranu);
- ne telefonirati u autu niti liftu zbog pojave tzv. Faradijevog kaveza.
S. ZRINIĆ TERLEVIĆ
Nema komentara:
Objavi komentar