Ministarstvo zdravstva RH u 2018. godini namjerava izraditi STUDIJU PROCJENE O OPASNOSTIMA I UČINCIMA NEIONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA NA LJUDE I OKOLIŠ. Vidljivo je to u Planu nabave Ministarstva zdravstva za 2018. godinu koji je dostupan ovdje.
Ovo je prva značajnija (i vrlo važna) aktivnost samog Ministarstva zdravstva u ovom desetljeću koja se odnosi na neionizirajuća elektromagnetska polja. Studija za koju se izdvaja gotovo 100.000 kn bit će sasvim sigurno temelj za izradu novog Zakona o zaštiti od neionizirajućeg zračenja i Pravilnika o zaštiti od elektromagnetskih polja.
Ova studija bit će ujedno i prva takve vrste od osamostaljenja RH, ne ubrajajući (privatne) studije znanstvenika, instituta i telekomunikacijskih operatora. Ovo je prva studija koju će financirati svi porezni obveznici RH i od Ministarstva zdravstva se očekuje angažman najboljih, nepristranih i stručnih osoba u ovom području.
U iščekivanju više informacija o samoj aktivnosti, sudionicima izrade i tijeku procesa, još jednom na ovoj stranici donosimo sjajan tekst pok. dr. Dragana Prpića i pulskog stručnjaka za elektromagnetska polja i profesora Rade Čuturila, objavljen u časopisu Hrvatske liječničke komore. Iako je tekst napisan prije gotovo 15 godina, on je još uvijek aktualan i uz minimalne izmjene u potpunosti ocrtava stanje zaštite u svijetu s naglaskom na Republiku Hrvatsku i hrvatsku "šutnju" koja još uvijek nažalost o ovoj temi nije prekinuta.
Sve nove informacije o ovoj temi nastavite pratiti na blogu Bazne stanice.
Nad zdravljem prevladali prioriteti interesnih skupina: Mala djeca i trudnice u Hrvatskoj nisu dovoljno zaštićeni od neionizirajućih zračenja
Autori
pok. Dragan Prpić, dr. med. spec. zdravstvene ekologije
Rade Čuturilo, prof.
Potreba zaštite zdravlja djece i trudnica od negativnih utjecaja različitih fizikalnih i kemijskih faktora iz okoliša, zbog nagloga tehnološkog razvoja, postalo je u mnogim razvijenim zemljama prioritetno pitanje. Pri tome se poseban naglasak daje oprezu i preventivnoj zaštiti ljudskog zdravlja.
Jedan je od vrlo važnih javnozdravstvenih problema zaštita djece i trudnica od jednog dijela neionizirajućih zračenja (NIZ), poznatim pod nazivom elektromagnetska polja (EMP) od nula do 300 GHz (gigaherca). I dok se u mnogim europskim zemljama tim problemom bave liječnici i njihove udruge, relevantna stručna povjerenstva, znanstvenici i znanstveni instituti, političari i političke stranke, različite udruge i drugi - u Hrvatskoj se tome, na žalost, ne pridaje dovoljno medicinske važnosti. Zašto je tome tako, trebalo bi tek istražiti. Naglasimo, da ovdje ne govorimo o prirodnim EMP i onim vrstama polja koja se koriste u medicinskim postupcima.
EMP djeluje na sva živa bića
Medicinski je dokazano da su djeca, zbog razvojne faze, osjetljivija na fizikalne i kemijske faktore iz okoliša od odraslih, uključujući i EMP. Zbog toga je i cjelokupni simpozij Međunarodnog povjerenstva za zaštitu od neionizirajućih zračenja (ICNIRP) i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u Istanbulu 2004. bio posvećen zaštiti djece od EMP-a.
Snažan razvoje elektroenergetike i telekomunikacija glavni je uzrok elektromagnetskog zagađenja okoliša, koje je od početaka 20. stoljeća do danas u neprestanom porastu.
Prvi znanstveni rad o mogućoj vezi između električnih i magnetskih polja mrežne frekvencije (50/60 Hz) i jedne vrste raka u djece objavili su Nancy Wertheimer i Ed Leeper 1979. Od tada do danas izrađen je veliki broj znanstvenih radova o djelovanju polja različitih frekvencija, oblika i iznosa na čovjeka i ostala živa bića, kojima se dokazuje postojanje biomedicinskih efekata.
Sveobuhvatna znanstvena istraživanja interakcije EMP-a od 0 do 300GHz i živih sustava, koju vode i koordiniraju ICNIRP i SZO, rezultirala su i prijedlogom graničnih razina mjerodavnih za prosudbu izloženosti EMP-u, koje bi uz ostale zaštitne mjere trebale štititi ljude i, svakako, djecu.
Sve granične razine što ih predlaže ICNIRP (www.icnirp.de), utemeljene su samo na:
1. toplinskim efektima
2. trenutačnoj izloženosti EMP-u
3. potvrđenim znanstvenim dokazima
Ovi temelji i na njima zasnovane granične razine izloženi su snažnoj kritici u stručnim i znanstvenim krugovima, čak do te mjere da su vrhunski svjetski znanstvenici sa svojim istomišljenicima osnovali nova međunarodna povjerenstva, koja se zalažu za drugačiji i oprezniji pristup izlaganja djece elektromagnetskim poljima (www.icems.eu).
Primjeri graničnih razina u nekim državama
Kada govorimo o graničnim razinama mislimo ustvari na tzv. referentne granične razine (Reference Levels) za razliku od temeljnih graničnih razina (Basic Restrictions), što je sve definirano u ICNIRP-ovom materijalu Guidelines for Limiting Exposure to Time-Varying Electric, Magnetic, and Electromagnetic Fields (up to 300 GHz)-(www.icnirp.de).
Da bismo donekle stekli uvid u iznose graničnih razina različitih frekvencija, usporedimo granične razine ICNIRP-a i nekih država:
A. Za magnetska polja mrežne frekvencije, izloženost pučanstva (i djece): ICNIRP i Njemačka 100 mikroTesla, Hrvatska 40 MikroTesla, Slovenija 10 mikrotesla i Švicarska 1 mikroTesla.
B. U radiofrekvencijskom području, na primjer 900MHz (GSM900): ICNIRP i njemačka granična razina za pučanstvo (za djecu) iznosi 4,5W/m2, u Hrvatskoj 0,72W/m2 (NN 204/2003.), u Italiji, Rusiji i Kini 0,1 W/m2, a u Švicarskoj 0,045W/m2.
Kontroverze znanstvenih istraživanja i načelo opreza
Velike razlike u graničnim razinama u odnosu na prijedlog ICNIRP-a u prvom redu proizlaze iz kontroverznih rezultata znanstvenih istraživanja, iz čega se izvodi znanstvena nesigurnost (scentific uncertainty).
Istraživanja pokazuju da razlog ovih kontroverzi s jedne strane leži u kompleksnosti materije i, s druge strane, što znanstveno vrednovanje nije oslobođeno osobnih i institucionalnih interesa. Rezultati znanstvenih istraživanja u području interakcije polja i živih sustava prema H. Laiu imaju snažnu vezu s izvorima financiranja.
Hrvatski sociolog Dražen Šimleša je povodom objavljivanja knjige „Četvrti svjetski rat“ dao intervju Glasu Koncila (Glas Koncila,10. prosinca 2006.) u kojemu je na pitanje „Kako se 'snalazi znanost' u četvrtom svjetskom ratu?“ - odgovorio: “Dvojako. Možemo otvoreno reći da je dio znanosti kupljen, neovisno radi li se o državi ili o korporacijama. Radi se o pravoj pomami objavljivanja naručenih rezultata. Opet, velik dio znanstvenika diže svoj glas i imamo čitav niz knjiga u kojima se svijet opisuje onakvim kakav doista i jest”. Svakako, da se u ovaj okvir mogu uklopiti i istraživanja interakcije EMP-a i živih sustava.
Dakle, problemi nastaju ako struka i znanost ne mogu točno predvidjeti utjecaje različitih tehnologija i proizvoda na zdravlje ljudi i okoliš, dakle, ako postoji znanstvena nesigurnost kao rezultat kontroverzi znanstvenih istraživanja. U takvim slučajevima društvo se mora priklanjati oprezu, koji je danas postao temeljni princip zaštite djece i svekolikog živog svijeta i poznat je pod nazivom načelo opreza (Precautionary Principle, Vorsorgeprinzip).
Načelo opreza ima univerzalne značajke, pa svakako vrijedi i u području interakcije elektromagnetskih polja i živih sustava, zbog mogućih negativnih biomedicinskih učinka na zdravlje djece i trudnica pri dugotrajnoj izloženosti i iznosima polja ispod graničnih razina ICNIRP-a.
U hrvatskom Zakonu o zaštiti od neionizirajućih zračenja (ZZNZ; NN 105/1999.) teško je naći eksplicitno izraženo uporište za načelo opreza. Međutim, članak 6. govori o jednom drugom načelu, koje također ima zaštitnu funkciju od EM polja, a to je načelo ALARA («As Low As Rationally Achievable»), koje se praktično kod nas i ne primjenjuje.
Stavovi o zaštiti djece od EMP-a u Europi i svijetu
SZO i ICNIRP su godinama tvrdili kako njihove granične razine štite djecu i trudnice. Ipak se u posljednje vrijeme sugerira vladama i industriji da moraju pratiti dostignuća znanosti i unapređivati istraživačke programe za daljnju redukciju nesigurnosti znanstvenih dokaza o zdravstvenim efektima zbog izloženosti magnetskim poljima.
Poznato povjerenstvo britanske vlade (Stewartovo povjerenstvo) mijenjalo je tijekom vremena svoje stavove da bi u odnosu na djecu zaključilo: „ Ako se trenutačno i ne raspoznaju štetni utjecaji uporabe mobilnog telefona, djeca su zasigurno osjetljivija, jer je njihov živčani sustav u razvoju, veća je apsorpcija energije u glavi i duže su vremena izložena. U skladu s našim načelom opreza, vjerujemo da će se široka uporaba mobitela za nebitne potrebe djece nastojati spriječiti. Također preporučujemo da se mobilna industrija odvrati od promidžbe usmjerene prema djeci» (www.iegmp.org.uk).
U Švicarskoj je stupanj zaštite iznimno visok. Demokratski donesena uredba o zaštiti od EMP-a, niske granične razine, edukacija, nacionalni program istraživanja, kartografija, objektivna mjerenja, ovlasti kantona i, najvažnije dobra politička volja, pa čak i moratorij na uspostavu novih instalacija s emisijom polja.
Rusko povjerenstvo na čelu s poznatim znanstvenikom Grigoryjevim snažno sugerira načelo opreza, zabranu uporabe mobilnih telefona djeci i trudnicama.
Zanimljivi su zahtjevi i Austrijske liječničke komore. Uz smanjenje izloženosti EMP-u zahtijeva se i utemeljenje zakonske regulative na načelu opreza i dugotrajnoj izloženosti posebno osjetljivih skupina (u koje svakako spadaju, djeca i trudnice). Tako u nekim klinikama liječnici apsolutno zabranjuju pacijentima uporabu mobitela kod svih stanja sa simptomima glavobolje, pa se kod uzimanja anamneze podatak o korištenju mobitela vrednuje kao posebno važan podatak.
Mišljenja znanstvenika kao što su Giuliani, Grigoryev, Hardell, Hyland, Johansson, Kundi, Henry C. Lai, Marinelli i drugi, koji su nezadovoljni stavovima ICNIRP-a, doista ne bi trebalo ignorirati. Njihova mišljenja, mogla bi se sažeti i izraziti rezolucijom Catanie i Beneventoa:
1. Epidemiološka saznanja, kao i pokusi u laboratoriju na živim organizmima, pokazuju da EMP-i imaju učinke od kojih neki utječu i na zdravlje.
2. Odbijamo mišljenja koja se žele podmetnuti, da slabi EMP (ispod graničnih razina ICNIRP) ne utječe na živa tkiva.
3. Jačina dokaza prisiljava na strategije opreza, koje se temelje na načelu opreza.
4. Mi znamo da u biologijskim i fizikalnim saznanjima o EMP-u povezanim sa zdravstvenim rizicima ima još dosta znanstvenih nedorečenosti, koje traže dodatna, nezavisna, znanstvena istraživanja.
5. Pozivamo vlade da izrade okvirne propise za javnu i profesionalnu izloženost EMP-u, koji odražavaju načelo opreza, kako su to neke države već učinile. Oni ne moraju nužno biti određeni brojčanim pragom. Naime, postoji opasnost pogrešne interpretacije, prema kojoj ispod takvog praga ne bi postojala nikakva mogućnost zdravstvenih šteta. Uz edukaciju pučanstva u ophođenju s napravama koje proizvode EMP, ovi znanstvenici energično predlažu ograničenja uporabe mobilnih i bežičnih telefona za djecu i mladež kao i zabranu promidžbe za djecu i mladež.
O «nepostojećem» problemu EMP-a u Hrvatskoj se ne raspravlja
U Hrvatskoj za sada ne postoji sustavna zaštita pučanstva, a kamoli pomisao o posebnoj zaštiti djece i trudnica. Ako Vlada RH punih osam godina krši ZZNZ po člancima 23., 24. i 25., onda se može zaključiti kakva je razina zaštite djece u Hrvatskoj. Stavovi različitih društvenih skupina, koncesionara i pojedinaca mogu se sažeti u izjave tipa: antenski sustavi mogu se postavljati na sve objekte, antene ne zrače, EMP nije problem građana itd. Snažna isprepletenost različitih interesa urodila je neizdrživom „hrvatskom šutnjom“, simulirajući nepostojanje problema, pa onda nema potrebe da se o njemu javno raspravlja.
Jedino se građani pokušavaju sami zaštiti, ali s nedovoljno znanja i argumenata, pri čemu im objašnjenja pružaju najčešće vlasnici izvora EMP-a, koristeći se uobičajenim šablonama da: elektromagnetska polja i valovi nisu štetni po zdravlje i nemaju nikakve veze s malignim bolestima, da su hrvatski propisi čak 6,25 puta stroži od njemačkih, pa su „Hrvatski građani bolje zaštićeni od izloženosti elektromagnetskim poljima od europskih, a razina nedavno izmjerenog elektromagnetskog zračenja baznih stanica i antena sustava mobilnih komunikacija GSM i UMTS u vlasništvu T-Mobilea Hrvatska niža je deset posto od zakonom propisanih vrijednosti“ (Jutarnji list 2. veljače 2006). Naravno da ovo ne štiti nikoga, a najmanje djecu i trudnice. Ovakav pristup nema nikakve veze sa sustavnom zaštitom. Samo jedan operator skoro do kraja iscrpljuje hrvatsku graničnu razinu! Isto tako neki „nezavisni“ instituti upinju se iz “petnih žila” dokazati potpunu bezopasnost EMP-a, pri čemu tehničke osobe preuzimaju u svoje ruke medicinsku interpretaciju interakcije EMP-a i djece, te mogućih zdravstvenih šteta.
U knjižici Nenada Raosa iz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada «Opasnost od mobitela – što je istina, a što su priče» (Zagreb, 2003.) namijenjenoj roditeljima i djeci ističe se pak da: "Unatoč svemu trudu i maru znanstvenika, nije se još uspio pronaći čvrst i pouzdan dokaz da mikrovalno zračenje na ljude djeluje drugačije nego toplinski. Nikakve posljedice po zdravlje nisu utvrđene." "Ne bojte se ni antena ni mobitela!"
Prvi korak je prekinuti šutnju
Od EMP-a ne možemo pobjeći. To je sastavni dio civilizacije i naše svakodnevice i korist je sigurno veća od eventualne štete. No, možemo od njih kvalitetnije zaštiti djecu i trudnice, a je prvi korak u ostvarivanju tog cilja deblokada/prekidanje «hrvatske šutnje».
Stavovi i savjeti naših liječnika moraju imati presudnu ulogu u zaštiti zdravlja djece i trudnica od EMP-a, a u skladu sa preporukama većine europskih zemalja. Većina hrvatskih liječničkih udruga nema javan i jasan stav o eventualnim zdravstvenim opasnostima, kada se radi o djeci i trudnicama, kao što to imaju slične udruge, primjerice u Austriji i Švicarskoj.
Jedino je ispravno rješenje, ako želimo prihvatiti nove tehnologije i proizvode u ovome području, usvajanje graničnih razina opreza, kontinuirana edukacija roditelja, razvijanje ekološke svijesti, zakonsko prisiljavanje vlasnika izvora EMP-a na tehnološka i proizvodna rješenja sa smanjenom emisijom svih vrsta EMP-a, stalan nezavisan nadzor EM okoliša, intenzivna znanstvena istraživanja, te moralna i maksimalno stručna i ispravna interpretacija mjernih rezultata i od strane liječnika.
Javnost rada je jedan od temeljnih principa EM zaštite, što u Hrvatskoj ne postoji ni u primisli odgovornih ljudi, iako ih na to obvezuje članak 17. Zakona o zaštiti okoliša (NN 82/94) i ZOZONZ (NN 105/1999.). U ovom trenutku znanstvenih spoznaja o EM utjecajima na žive sustave „idealno“ bi rješenje za Hrvatsku bilo zadržavanja graničnih razina prema prijedlogu pravilnika o zaštiti od elektromagnetskih polja iz 2001. (švicarske granične razine). U praktičnoj djelatnosti granične razine ni u kojem slučaju se ne smiju iscrpljivati do kraja (kao što je navedeno u Jutarnjem listu od 2. veljače 2006.). S druge strane, problem osobne zaštite svakog pojedinca može se riješiti cjelovitim edukacijskim pristupom. Sve općine u kojima su postrojenja s emisijom polja postavljena nezakonito, a i dalje se tako radi, i nije utvrđeno početno stanje EM-a okoliša, morale bi uvesti privremeni moratorij na daljnju izgradnju svih vrsta izvora EMP-a, sve dok se postojeći izvori ne uklone ili usklade sa zakonom i prijedlogom pravilnika iz 2001. Potrebno je izraditi epidemiološke studije u području EM utjecaja za najugroženija područja u Hrvatskoj. Važan bi korak bio i osnivanje nezavisnog povjerenstva s važnim i definiranim zadaćama u području zaštite od EMP-a djece i trudnica, te ostalog pučanstva.
Nema komentara:
Objavi komentar