Nakon 5 godina, antene na zagrebačkim Vrbanima ponovno aktivne

Izborili smo se protiv antena, a sad ih evo opet

Shopping centar Point 2013. je maknuo sa svog krova repetitore jer su se građani bunili, a ovog su se tjedna antene su se opet postavljale

Kad je Shopping centar Point prije pet godina ugasio bazne stanice za pojačavanje mobilnog signala na svom krovu, građani kvarta Vrbani III mislili su da je njihova bitka s antenama i njihovim opasnim zračenjem napokon završila. No prije dva dana kamioni su se uparkirali pred Point s novim antenama, a uskoro su uslijedili i radovi na krovu.

Prema GUP-u ne može

– Opet su počeli radovi postavljanja novih antenskih prihvata koji su ovog puta kamuflirani u obliku dimnjaka – rekao je zastupnik u Gradskoj skupštini Renato Petek dodavši da su stare antene, koje su proteklih pet godina stajale isključene, uklonjene. Razlog protivljenju radova, kaže Petek, jest to što oni u nekoliko točaka krše zagrebački Generalni urbanistički plan (GUP). Antene koje će se postaviti, kaže, samo su 150 metara od škole i vrtića, a prema GUP-u ne bi smjele biti u zoni socijalnih i obrazovnih ustanova. Također, kako kaže, prema odredbama te se antene smiju postaviti samo na visini od 12 metara višoj od svih objekata u krugu od 100 metara, što u ovom slučaju nikako ne vrijedi. – Grad mora reagirati na ovo tako da provjeri sukladnost glavnog projekta radova s GUP-om i, ako projekt ne udovoljava, pokrenuti inspekciju – rekao je.

Napad na zdravlje

No, kako kaže Gordan Ciglar iz Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, takvo što nije u njihovoj nadležnosti. – Ne provjeravamo je li glavni projekt u skladu s GUP-om, to radi samo glavni projektant. Ako netko primijeti da se gradi u suprotnosti s GUP-om, slobodan je pozvati građevinsku inspekciju – rekao je Ciglar. A da su građani uplašeni zbog antena, istaknuo je Zdravko Anđel, predsjednik Hrvatske udruge za zaštitu od elektromagnetskog zračenja, koji kao sredstvo borbe protiv antena ne isključuje ni prosvjed. – Stanari Vrbana vrlo su uznemireni. Mislili smo da smo se riješili antena prije pet godina, kad su ih prvi put postavili bez naše suglasnosti, a sad se ponovno moramo boriti. Doživljavamo ovo kao napad na naše zdravlje – rekao je Anđel. Iz uprave Pointa na naše su pitanje o postavljanju novih baznih stanica na svoj krov samo kratko odgovorili kako nemaju komentara.

Izvor: Večernji list

TELE2 još nije uklonio nelegalnu baznu stanicu u Radošiću, saborski zastupnik uputio dopis švedskom veleposlaniku

Saborski zastupnik Mosta NL Miro Bulj u Radošiću kod Sinja je upozorio da je prije mjesec dana prošao rok za uklanjanje bazne stanice operatera Tele2, a da se odluka inspekcije još nije ispoštovala. Sve je počelo prije tri godine prosvjedima koje su Bulj i Nikola Crnac organizirali zbog bazne stanice. Potom je, godinu i pol dana nakon prijave, obavljen inspekcijski nadzor i doneseno je rješenje kojim se investitoru Tele2 određuje uklanjanje bazne stanice u roku 120 dana. No, ona do danas nije uklonjena.

Nelegalna bazna stanica u Radošiću

- Ovo je nepoštovanje zakona Republike Hrvatske, jer niti se strani teleoperateri ovako ponašaju u svojim državama, niti se ovako odnose prema tijelima koja donose odluke i njihove odluke ne poštuju. Ovo se ne smije dopustiti i zato sam reagirao. U saborsku proceduru sam prije dva mjeseca predao prijedlog o dopuni Zakona o gradnji. Tražio sam da se za građevine u zonama dugotrajnog boravka ljudi poput stambenih zgrada, zbog povećanog elektromagnetskog zračenja, mora tražiti građevinska dozvola. Nedopustivo je da se bazna stanica može postaviti bez građevinske dozvole, a s druge strane potrebna je za zatvaranje balkona. Teleoperateri u drugim zemljama itekako moraju ispuniti stroge zakonske preduvjete. Tražimo da i mi imamo isti tretman, a ne da u Hrvatskoj moćne kompanije rade što god hoće - rekao je Bulj.

Uputio je i otvoreno pismo veleposlaniku Kraljevine Švedske i skrenuo pozornost na problem sa švedskim operaterom Tele 2, vezano za način postavljanja baznih stanica u Republici Hrvatskoj, jer se ne poštuju hrvatski zakoni i propisi. U pismu stoji da je postavljanjem bazne stanice na kuću u Radošiću kod Sinja, Tele2 nedvojbeno prekršio zakon Republike Hrvatske, što je utvrdila i inspekcija Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, a grubo je prekršen i Generalni urbanistički plan (GUP) grada Sinja. 

Bulj u pismu navodi kako je hrvatskim građanima važno da se ovaj problem riješi, jer je lokacija pored Sinja samo jedna od niza sličnih primjera u cijeloj Hrvatskoj, zbog čega često prosvjeduju građani i udruge jer ovako postavljene bazne stanice ugrožavaju njihovo zdravlje.

Izvor: Dalmatinski portal

Split: Spriječen pokušaj Vipneta da se bazna stanica postavi na bespravno izgrađenu građevinu

Stanovnici splitskog naselja Kamen danas su mirnim prosvjedom uspjeli spriječiti postavljanje VIP-ovog odašiljača na jednoj privatnoj kući koja se nalazi u samom centru mjesta. Iako su im radnici tvrtke koja obavlja radove, pričaju nam iz inicijative 'Mihovil Kamen' još jučer pokušali 'prodati' priču kako je riječ o solarnim panelima, nisu nasjeli. Danas se okupilo njih stotinjak kako bi spriječili dovoz potrebnih elemenata za postavljanje odašiljača. Radovi su se pokušali izvesti na kući udaljenoj nekih desetak metara od zvonika na Kamenu gdje su stanovnici zamislili vidikovac. 

- Predali smo tužbu građevinskoj inspekciji, a iako u našim zakonima ni na koji način nije zaštićeno zdravlje ljudi kada je u pitanju postavljanje odašiljača, naša je teza da se ilegalni odašiljač postavlja na kuću koja je bespravno izgrađena. Zbog raznih problema nije niti u postupku legalizacije i najvjerojatnije neće moći biti legalizirana. Evidentno je da ljudi ne žele novi odašiljač kraj njihovih glava, pogotovo ne u centru mjesta kraj zvonika koji je kulturno dobro, a nekakav odgovor inspekcije mislimo da bi mogli dobiti početkom idućeg tjedna - kaže Petar Varvodić, predsjednik Mjesnog odbora Kamen i zaključuje kako im je trenutno najvažnije da su uspjeli spriječiti postavljanje odašiljača jer da su radnici uspjeli u naumu, siguran je, teško bi ga se riješili.

Izvor: Dalmatinski portal

Vodnjan: Prema tvrdnjama HAKOM-a, nema opasnosti od zračenja

Predstavnici HAKOM-a su na terasi udaljenoj samo 15,5 metara od bazne stanice izmjerili vrijednosti daleko niže od propisanih, nakon čega su nastavili s mjerenjima i u drugim stanovima u okolici * Policija je jučer ujutro stigla u Trgovačku ulicu da bi spriječila sukob građana i radnika koje je angažirao HT

U slučaj bazne stanice Hrvatskog Telekoma na zgradi pošte u Trgovačkoj ulici u Vodnjanu jučer se uključila i policija, i to da bi spriječila eventualnu eskalaciju sukoba između građana i radnika mobilne telefonije. Naime, građani koji se protive odašiljaču u centru grada onemogućili su radnike angažirane na montiranju antene da se ujutro popnu na krov zgrade, strahujući da su došli smanjiti jačinu odašiljača prije službenog i nezavisnog mjerenja elektromagnetskog polja.

"Uštimavanje" odašiljača?

Stanarima okupljenim u inicijativu Calnova pri Društvu Zdravo naselje mjerenje su za jučer u 10 sati najavili predstavnici Hrvatske regulatorne agencije za mrežna djelovanja (HAKOM), a iznenadno pojavljivanje radnika iz tvrtke koja radi s HT-om sugeriralo im je da su radnici poslani da bi "uštimali" jačinu odašiljača. Stoga su ih spriječili da se popnu na zgradu do antene, a radnici su, i unatoč dolasku policije, otišli iz Vodnjana neobavljena posla, koji god on bio.

Siroti Nijemci i Austrijanci

Fotografije iz hrvatskih gradova
/ Iz arhive bloga

Piše: Zvjezdan Strahinja

Izvor: Glas Istre

Ne znam da li zračenje bazne stanice na krovu u središtu Vodnjana, ili i jednog drugog odašiljača mobilne telefonije, može uzrokovati rak, kako u to vjeruju i od toga strahuju stanovnici Vodnjana u i oko Trgovačke ulice. Ne znam, isto tako, ni da li je okolina baznih postaja Hrvatskog Telekoma sigurna za boravak stanovništva, kako na temelju mjerenja koja "pokazuju vrlo niske razine elektromagnetskih polja" poručuju iz HT-a.

No, sasvim sigurno ne bih nijednu od ovih tvrdnji želio osobno provjeravati. I sasvim sigurno, uz sve pokazatelje i garanciju "mjerodavnih izvora", ne bih želio živjeti, kao ni itko od nas, na desetak metara od takvog tehnološkog sklopa kakva je bazna stanica sa šest panela okrenutih na sve strane, gotovo u razini prvih terasa i spavaćih soba. Koliko god sigurna bazna stanica bila, nitko me uvjeriti ne može da život u sjeni odašiljača može biti ugodan.

Ne znam ni da li se opasnost od zračenja višestruko povećava s blizinom panela, kako tvrde mještani okupljeni u gradski odbor Calnova Društva Zdravo naselje, koji logičan zaključak izvlače iz korespondencije s predstavnikom
Ministarstva zdravlja - da je ispod odašiljača zračenje najmanje ili ga gotovo niti nema, a u ostalim smjerovima razina zračenja smanjuje se s kvadratom udaljenosti. Ili je pak onako kako tvrdi HT: da "parametar udaljenosti nije mjerodavan za zračenje elektromagnetskih polja baznih postaja, već se mjerenje parametara zračenja u pojedinim točkama odnosno na određenim lokacija
ma obavlja na trasama elektromagnetskih polja (u glavnom smjeru zračenja antena)". Pritom iz HT-a tvrde i da glavni smjerovi antena nikada nisu usmjereni izravno prema stambenim objektima u blizini, što je i logično ukoliko žele da se signal širi, mada je teško zamisliti da se nijedan objekt u gusto naseljenom središtu Vodnjana nije našao na trasama elektromagnetskih polja.

Uz sve to, ipak mi je drago bilo kada je Hrvatski Telekom nabrojio svu silu propisa i nadležnih tijela koji reguliraju postavljanje baznih postaja i zračenje elektromagnetskih polja. I lijepo je bilo čitati iz njihova dopisa da smo usklađeni s EU-om pa i da su zbog predostrožnosti uvedene strože granice u odnosu na europske direktive.

No, kada iz HT-a poručuju da su hrvatski građani bolje zaštićeni od djelovanja elektromagnetskih polja od primjerice građana Njemačke ili Austrije, čovjeka hvata zdravorazumska sumnjičavost. Ne znam pritom ni da li se može vjerovati tvrdnjama vodnjanske građanske inicijative da u Njemačkoj prvi objekt mora biti udaljen 400 metara od bazne stanice, ali i bez toga teško mi je prihvatiti da bismo mi u nečemu mogli biti "oprezniji" od Nijemaca ili Austrijanaca.

Puno toga ne znam o odašiljačima mobilne telefonije. Ali znam da, barem vizualno, ne nagrđuju jezgre starih povijesnih gradova Njemačke i Austrije, kao što nagrđuju središte Vodnjana. I, što je najgore, ne samo Vodnjana.

Skandalozno: Vlada RH odbija izmijeniti Zakon o gradnji služeći se argumentima teleoperatera!

Zastupnik u Hrvatskom saboru Miro Bulj uputio je u svibnju 2018. Prijedlog zakona o dopuni Zakona o gradnji. Prijedlog zakona u bitnome se odnosi na uvođenje obveze izdavanja građevinske dozvole za građevine i radove koji se grade, odnosno izvode u zonama dugotrajnog boravka ljudi unutar građevinskog područja naselja, a sadrže izvor buke razine iznad 40 dB(A), elektromagnetskog zračenja nevidljivog spektra ili drugih nepovoljnih emisija u okoliš, što bi u konačnici, prema navodu predlagatelja, rezultiralo većom kontrolom izgradnje takvih građevina.

Cijeli dokument s prijedlogom izmjene Zakona i odgovorom Vlade dostupan je ovdje.

MIŠLJENJE Vlade RH

Vlada Republike Hrvatske predlaže Hrvatskome saboru da ne prihvati Prijedlog zakona o dopuni Zakona o gradnji, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnio Miro Bulj, zastupnik u Hrvatskome saboru, aktom od 3. svibnja 2018. godine, iz sljedećih razloga: Prijedlog zakona u bitnome se odnosi na uvođenje obveze izdavanja građevinske dozvole za građevine i radove koji se grade, odnosno izvode u zonama dugotrajnog boravka ljudi unutar građevinskog područja naselja, a sadrže izvor buke razine iznad 40 dB(A), elektromagnetskog zračenja nevidljivog spektra ili drugih nepovoljnih emisija u okoliš, što bi u konačnici, prema navodu predlagatelja, rezultiralo većom kontrolom izgradnje takvih građevina. S tim u vezi, Vlada Republike Hrvatske ukazuje na to da je odredbom članka 128. stavka 1. Zakona o gradnji (Narodne novine, br. 153/13 i 20/17) propisano da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole. Odredbom stavka 2. toga članka propisano je da se građenju građevina i izvođenju radova iz stavka 1. toga članka može pristupiti na temelju glavnog projekta, tipskog projekta za koji je Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja 2 donijelo rješenje o tipskom projektu, drugog akta, odnosno bez akta ako je to propisano pravilnikom iz stavka 1. toga članka. Odredbom stavka 3. propisano je da se potreba provedbe stručnog nadzora građenja građevina i izvođenja radova određenih pravilnikom iz stavka 1. toga članka te obveza prijave početka građenja, odnosno izvođenja istih propisuje tim pravilnikom. Stavkom 4. propisano je da su se u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka 1. toga članka investitor, projektant i izvođač dužni pridržavati svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu. Nadalje, odredbom članka 4. podstavka 15. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine, br. 112/17 i 34/18) propisano je da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može graditi antenski stup elektroničke komunikacijske opreme, uključujući i elektroničku komunikacijsku opremu. Prema odredbi članka 5. podstavka 8. Pravilnika, bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom, mogu se izvoditi radovi na postojećoj građevini kojim se postavlja elektronička komunikacijska oprema (antenski prihvat). Prema odredbi članka 6. stavka 1. Pravilnika, glavni projekti iz članaka 4. i 5. Pravilnika za građenje građevina za koje se prema Zakonu o gradnji izdaje uporabna dozvola (građevine namijenjene obavljanju djelatnosti ili građevine koje se prema posebnim propisima evidentiraju u katastru), osim projekta iz članka 5. podstavaka 6. i 7. Pravilnika, moraju sadržavati potvrde javnopravnih tijela propisane posebnim propisima. Prema stavku 2. toga članka, na izdavanje potvrda iz stavka 1. i na utvrđivanje posebnih uvjeta koje prethodi izdavanju tih potvrda, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o gradnji kojima je uređeno utvrđivanje posebnih uvjeta i izdavanje potvrda glavnog projekta za građenje građevine za koju se ne izdaje lokacijska dozvola. Prema stavku 3. toga članka, investitor je dužan prijaviti početak građenja građevina iz članka 4. toga Pravilnika i izvođenja radova iz članka 5. toga Pravilnika sukladno Zakonu o gradnji. Prema stavku 4. toga članka, stručni nadzor građenja provodi se nad građenjem građevina iz članka 4. Pravilnika i nad izvođenjem radova iz članka 5. Pravilnika, za koje se prema Zakonu o gradnji izdaje uporabna dozvola (građevine namijenjene obavljanju djelatnosti ili građevine koje se prema posebnim propisima evidentiraju u katastru). Sukladno članku 58. stavka 1. podstavku 1. Zakona o gradnji, nadzorni inženjer dužan je u provedbi stručnog nadzora građenja nadzirati građenje tako da bude u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno glavnim projektom, tim Zakonom, posebnim propisima i pravilima struke. Sukladno članku 136. Zakona o gradnji, za građenje antenskog stupa elektroničke komunikacijske opreme, uključujući i elektroničku komunikacijsku opremu, te za izvođenje radova na postojećoj građevini kojima se postavlja elektronička komunikacijska oprema (antenski prihvat), s obzirom da se radi o građevinama i radovima na postojećoj građevini koje su namijenjene za obavljanje djelatnosti, potrebno je ishoditi uporabnu dozvolu. Slijedom navedenoga, u gradnji predmetnih građevina i izvođenju predmetnih radova na postojećoj građevini, u potpunosti je osigurano poštivanje svih propisanih pravila uključujući i posebnih uvjeta iz područja zaštite zdravlja i to upravo na način da glavni projekt mora sadržavati potvrde javnopravnih tijela propisane posebnim propisima, pa tako, između ostalih, i potvrdu Ministarstva zdravstva. Također, prethodno spomenuto ostvaruje se i propisivanjem stručnog nadzora građenja, ishođenjem uporabne dozvole, te na način da su prilikom projektiranja i građenja predmetnih građevina te izvođenja predmetnih radova na postojećoj građevini, investitor, projektant i izvođač dužni pridržavati se svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje, te da se takve građevine i takvi radovi na 3 postojećoj građevini ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom. Nadalje, Vlada Republike Hrvatske ukazuje na to da predmetni Prijedlog zakona nije u skladu s odredbama Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine, br. 80/13, 153/13, 78/15 i 12/18) i Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (Narodne novine, 61/14 i 3/17, u daljnjem tekstu: Uredba) u dijelu koji se tiče obveza vezanih za procjenu utjecaja na okoliš. Naime, Uredbom su u Prilogu I. definirani zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja zahvata na okoliš, u Prilogu II. je popis zahvata za koji se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, za koje je nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, a u Prilogu III. je popis zahvata za koji se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, a za koje je nadležno upravno tijelo u županiji, odnosno u Gradu Zagrebu. Pored toga, sukladno točki 6. Priloga III., propisana je mogućnost da za ostale zahvate iz priloga II. i III. koji ne dosižu kriterije utvrđene u tim prilozima, a koji bi mogli imati značajan utjecaj na okoliš, nadležno upravno tijelo u županiji, odnosno u Gradu Zagrebu procjenjuju negativan utjecaj na okoliš na upit nositelja zahvata, mišljenjem, uzimajući u obzir kriterije iz Priloga V., odnosno u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš. Utjecaj zahvata na sastavnice okoliša (na zrak, vodu, tlo i dr., pa i na stanovništvo) ispituje se u postupcima procjene utjecaja zahvata na okoliš, u kojima se utvrđuju najprije utjecaj, a zatim i odgovarajuće mjere zaštite okoliša uz provedbu programa praćenja stanja, pa tako i mjere zaštite zdravlja stanovništva. U tim postupcima sudjeluju predstavnici jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, uz sudjelovanje javnosti putem javnog uvida. S tim u vezi, Vlada Republike Hrvatske napominje da u članku 1. predmetnog Prijedloga zakona nije određeno što se misli pod pojmom "nepovoljne emisije za okoliš". Također, Vlada Republike Hrvatske ukazuje na to da je člankom 3. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17) utvrđen interes Republike Hrvatske u području elektroničkih komunikacija, na način da su elektronička komunikacijska infrastruktura, obavljanje djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, prostorno planiranje, gradnja, održavanje, razvoj i korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža, elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme te upravljanje i uporaba radiofrekvencijskog spektra, adresnog i brojevnog prostora, kao prirodno ograničenih općih dobara, od interesa za Republiku Hrvatsku. S tim u vezi, a polazeći od Zakonom utvrđenog javnog interesa, Vlada Republike Hrvatske je stajališta da predmetni Prijedlog zakona bitno ograničuje razvoj elektroničkih komunikacijskih mreža, a osobito mreža pokretnih komunikacija. Uzimajući u obzir ubrzani razvoj i predstojeće uvođenje novih tehnologija (pokretne mreže pete generacije ili skraćeno 5G), koje zahtijevaju izgradnju većeg broja osnovnih (baznih) postaja s manjim izrađenim snagama (tzv. "small cells"), prihvaćanjem ovoga zakonskog prijedloga, kojim bi se iz važećeg provedbenog propisa o jednostavnim i drugim građevinama i radovima izuzeli antenski stupovi za smještaj elektroničke komunikacijske opreme, gotovo bi se onemogućio daljnji razvoj elektroničkih komunikacija u Republici Hrvatskoj. Ovaj zakonski prijedlog potpuno je u suprotnosti s ciljevima Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine (Narodne novine, broj 68/16), koju je Vlada Republike Hrvatske donijela u srpnju 2016. godine, kao i s mjerama iz Akcijskog plana Strategije, koje predviđaju pojednostavljenje, a ne 4 otežavanje uvjeta gradnje. Pritom treba naglasiti da postoji prostor za poboljšanje propisa iz područja gradnje i prostornoga uređenja u okviru mjere 5. Akcijskog plana Strategije - Pojednostavljenje procedura koje prethode izdavanju dozvola za građenje infrastrukture širokopojasnog pristupa sljedeće generacije radi poticanja investicija u razvoj te infrastrukture, i to u smjeru smanjivanja administrativnih zapreka i pojednostavljivanja postupaka za gradnju elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina. U tom smislu valja podsjetiti i na odredbe Zakona o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina (Narodne novine, broj 121/16), kojim je u hrvatsko zakonodavstvo prenesena istoimena Direktiva 2014/61/EU, upravo u cilju smanjenja troškova gradnje navedenih mreža i pojednostavljenja postupaka u vezi s tom gradnjom. Također, potrebno je naglasiti da problematika, navedena u uvodnim osnovnim pitanjima predmetnog Prijedloga zakona, koju predlagatelj namjerava urediti, većim dijelom nije dio propisa o gradnji, te je izmjenama ili dopunama tih propisa nije moguće riješiti. Konkretno, jakost elektromagnetskih polja i utjecaj elektromagnetskog zračenja na zdravlje ljudi spadaju u pitanja koja su uređena posebnim propisima iz područja zdravstva, a ne propisima o gradnji. Uvjeti gradnje nisu od utjecaja za primjenu tih posebnih propisa. Slijedom navedenoga, Vlada Republike Hrvatske ukazuje na ciljeve u vezi s digitalnom transformacijom i uključivanjem Republike Hrvatske u jedinstveno digitalno tržište Europske unije, te u vezi s planom uvođenja 5G usluga i gigabitnog društva, koje su prihvatili ministri država članica Europske unije na sastanku Vijeća Europske unije u prosincu 2016. godine, a prema kojima bi do 2020. godine najmanje jedan grad u Hrvatskoj trebao biti pokriven 5G mrežom, dok bi do 2025. godine 5G mreža trebala biti u svim većim gradovima i uzduž svih glavnih prometnica. Navedene ciljeve neće biti moguće ostvariti ako administrativni postupci, koji se predlažu uvesti ovim zakonskim prijedlogom, stvore dodatne prepreke izgradnji elektroničke komunikacijske infrastrukture i mreža velikih brzina, čime bi postali odvraćajući čimbenik za ulaganja u tu infrastrukturu. Također, Vlada Republike Hrvatske je mišljenja da je odredbe predloženog zakona, kojim se dopunjuje članak 128. Zakona o gradnji na način da se iz jednostavnih građevina koje se grade bez građevinske dozvole izuzmu određene građevine i radovi koji se grade, odnosno izvode u zonama dugotrajnog boravka ljudi (zone stambene, mješovite i javne namjene), unutar građevinskog područja naselja, a sadrže izvor buke razine iznad 40 dB(A), elektromagnetskog zračenja nevidljivog spektra ili drugih nepovoljnih emisija u okoliš, potrebno sagledati i sa stajališta drugih propisa. Naime, predložena razina buke od 40 dB nije u skladu s odredbama Zakona o zaštiti od buke (Narodne novine, br. 30/09, 55/13, 153/13 i 41/16) i Pravilnikom o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (Narodne novine, br. 145/04 i 46/08), kojima je propisana najviša dopuštena razina buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, te Pravilnikom o zaštiti od elektromagnetskih polja (Narodne novine, br. 146/14 i 59/16), kojim su propisane granične razine elektromagnetskih polja, postupci njihovog provjeravanja i uvjeti za dobivanje ovlasti za obavljanje tih postupaka, kao i posebni zahtjevi za uređaje, postrojenja i građevine koje su izvori elektromagnetskih polja ili sadrže izvore elektromagnetskih polja. Slijedom svega navedenoga, Vlada Republike Hrvatske predlaže Hrvatskome saboru da ne prihvati predmetni Prijedlog zakona o dopuni Zakona o gradnji.

Odgovor na zastupničko pitanje Biljane Borzan

U cijelosti prenosimo odgovor Europske komisije na zastupničko pitanje gđe Biljane Borzan,

zastupnice u Europskom parlamentu.

Parlamentarna pitanja

7. lipnja 2018. 

E-001797/2018

Odgovor gđe Thyssen u ime Komisije

1. Kao što je Komisija navela u odgovoru na pisani upit E-002158/2017, države članice trebale su prenijeti Direktivu o elektromagnetskim poljima(1) u nacionalno pravo do 1. srpnja 2016. Komisija je pokrenula 11 postupaka zbog povrede zbog nepotpunog prijenosa Direktive ili njegova izostanka. Svi su postupci u međuvremenu zaključeni. Države članice koje su dosad ocijenjene uglavnom poštuju razine graničnih vrijednosti kako su utvrđene Direktivom.

2. Preporukom Vijeća 1999/519/EZ(2) utvrđuju se osnovna ograničenja i referentne razine u pogledu izloženosti stanovništva elektromagnetskim poljima, koje međutim nisu obvezujuće za države članice EU-a. Neke su države članice donijele stroža ograničenja u pogledu izloženosti od onih preporučenih na razini EU-a(3).

3. Uzimajući u obzir postojeća znanstvena saznanja i potrebe politike, Komisija je financirala i trenutačno financira istraživanja u okviru programa za istraživanje učinaka izloženosti elektromagnetskim poljima na zdravlje(4). Primjer takvog projekta koji je u tijeku je GERONIMO(5). Komisijin Znanstveni odbor za zdravstvene, okolišne i nove rizike (SCHEER) ima stalnu zadaću neovisno ažurirati raspoložive znanstvene dokaze. U zadnjem mišljenju donesenom u siječnju 2015.(6) predviđaju se preporuke za prioritete u istraživanju te metodološke smjernice za planove istraživanja i najmanje zahtjeve koje treba zadovoljiti da bi se osigurala kvaliteta podataka i primjenjivost u procjeni rizika. Komisija može ponovno ocijeniti situaciju na temelju ishoda preispitivanja smjernica koje je izdala Međunarodna komisija za zaštitu od neionizirajućeg zračenja (ICNIRP).

(1) Direktiva 2013/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika rizicima uzrokovanim fizikalnim čimbenicima (elektromagnetska polja) (dvadeseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) te stavljanju izvan snage Direktive 2004/40/EZ, SL L 179, 29.6.2013., str. 1.

(2) Preporuka Vijeća 1999/519/EZ od 12. srpnja 1999. o ograničavanju izloženosti stanovništva elektromagnetskim poljima (od 0 do 300 GHz), SL L 199., 30.7.1999., str. 59.

(3) Izvor: Izvješće Komisije o primjeni Preporuke Vijeća 1999/519/EZ, drugo izvješće o provedbi 2002.-2007. (COM(2008) 532 final, http://ec.europa.eu/health/archive/ph_risk/documents/risk_rd03_en.pdf

(4) https://ec.europa.eu/research/health/index.cfm?pg=policy&policyname=environment

(5) Općenito istraživanje u okviru Direktive o elektromagnetskim poljima primjenom novih metoda. Integrirani pristup: od istraživanja do procjene rizika i potpore za upravljanje rizikom — http://radiation.isglobal.org/index.php/en/project-description/geronimo-project-description

(6) https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/scientific_committees/emerging/docs/scenihr_o_041.pdf