Zaštita od elektromagnetskih polja u Srbiji

Zakonska regulativa

Za razliku od Hrvatske koja je svoj prvi Zakon o zaštiti od neionizirajućeg zračenja donijela 1999. godine, u Srbiji je točno 10 godina kasnije donesen zakon istog naziva, kao i popratni pravilnici koji su na snazi i danas. Uz temeljni zakon, donesen je i Pravilnik o granicama izlaganja neionizirajućim zračenjima. Srbija ima i niz drugih pravilnika vezanih uz regulaciju neionizirajućeg zračenja, a moguće ih je pregledati ovdje.

Pravilnik o granicama izlaganja neionizirajućim zračenjima velikim dijelom temelji se na hrvatskom Pravilniku o zaštiti od elektromagnetskih polja NN 204/03 iz 2003. godine koji je važio u vrijeme donošenja pravilnika u Srbiji. Granične vrijednosti referentnih veličina u Srbiji su niže od najviše definiranih vrijednosti u preporuci Međunarodne komisije za zaštitu od neionizirajućeg zračenja i to u zonama povećane osjetljvosti koje su definirane kao područja stambenih zona u kojima se osobe mogu zadržavati i 24 sata dnevno; škole, domovi, predškolske ustanove, rodilišta, bolnice, turistički objekti te dječja igrališta kao i neizgrađene površine za te svrhe. Iako je nejasno što je sa ostalim područjima jer definicije za njih ne postoje, kao gornja referentna granična razina koja se primjenjuje na svim područjima uzima se razina jakosti električnog polja od 24,4 V/m (2-300 GHz). U odnosu na Hrvatsku, granične razine u Srbiji su identične kada je riječ o zatvorenim prostorima (poput stambenih i poslovnih zgrada, škola, vrtića i bolnica) i na dječjim igralištima, no na otvorenim prostorima Hrvatska primijenjuje oko 2,5 puta veće vrijednosti nego Srbija.

Glede samog Zakona o zaštiti od neionizirajućeg zračenja (ZOZNZ) koji je dostupan ovdje, postoje bitne razlike u sadržaju i formulacijama u odnosu na hrvatski ZOZNZ. Načela na kojima se temelji srbijanski zakon su

• Načelo zabrane - izlaganje neionizirajućem zračenju iznad propisane granice i svako nepotrebno izlaganje neionizirajućem zračenju nije dozvoljeno;
• Načelo srazmjera - uvjeti i dozvola korištenja izvora neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa se određuju i cijene prema koristi koju njihovo korištenje pruža društvu u odnosu na potencijalne rizike nastupanja štetnog djelovanja uslijed njihovog korištenja, uzmimajući u obzir razinu i trajanje izloženosti stanovništva (...)
• Načelo javnosti - podaci o neionizirajućem zračenju dostupni su javnosti

Nadalje, bitne formulacije koje u istom ili sličnom obliku ne postoje u hrvatskom zakonodavstvu su:

• zona opasnog zračenja jest prostor oko izvora neionizirajućih zračenja u kojem intenzitet neionizirajućeg zračenja prelazi propisanu granicu;
• Vlada donosi Program sustavnog ispitivanja razina neionizirajućeg zračenja u okolišu za razdoblje od dvije godine.
• Privredno društvo, poduzeće, druga pravna osoba i poduzetnik mogu koristiti izvore neionizirajueg zračenja od posebnog interesa ako ispunjavaju sljedeće uvjete: da za te izvore neionizirajućeg zračenja imaju procjenu utjecaja na okoliš, u skladu sa zakonom
• Privredno društvo, poduzeće, druga pravna osoba i poduzetnik koji koriste izvore neionizirajućeg zračenja od posebnog interesa dužni su voditi evidenciju i čuvati dokumentaciju o izvršenim ispitivanjima neionizirajućeg zračenja izvora. Javnost ima pravo pristupa informacijama iz stavka 1. ovog članka, u skladu sa zakonom.

Procjena utjecaja na okoliš

Prije puštanja izvora elektromagnetskog polja u rad, prema gore citiranom zakonu potrebna je procjena utjecaja okoliš (studija). Teleoperator je obvezan angažirati ovlaštenu tvrtku za mjerenje razine elektromagnetskog polja u okolici antenskog sustava. Ovlaštena tvrtka rezultate mjerenja šalje jedinici lokalne samouprave, odjelu zaduženom za zaštitu okoliša, koji potom odlučuje o potrebi procjene utjecaja na okoliš. Takve procjene obično se zahtijevaju u naseljenim područjima, gdje postoji interes stanovništva. Operator potom pokreće izradu studije utjecaja na okoliš te je ponovno dostavlja jedinici lokalne samouprave, koja nakon toga otvara javnu raspravu u trajanju od četrdeset dana. Nakon provedene javne rasprave (dostavljenih primjedbi ili ponekad održavanja skupa sa zainteresiranim stanovništvom), tročlana komisija jedinice lokalne samouprave odlučuje o izdavanju ili neizdavanju dozvole za rad izvora elektromagnetskog polja. Građani na sve odluke lokalnih odjela za zaštitu okoliša imaju pravo primjedbi (u nekim slučajevima, prema GSMA dolazi i do tužbi).

• Primjer studije

Propisi iz graditeljstva

Građevinska dozvola nije potrebna za bazne stanice na krovovima postojećih objekata. U svim drugim slučajevima zahtijeva se. Telekom operatori dužni su poštivati propise koje je donijela jedinica lokalne samouprave, ako oni postoje.

Baza podataka o izvorima radiofrekvencijskog spektra

Vlasnik izvora radiofrekvencijskih elektromagnetskih polja dužan je podatke o izvoru dostaviti Regulatornoj agenciji za elektronske komunikacije i poštanske usluge (RATEL). RATEL podatke uvrštava u bazu podataka, koja je u cijelosti dostupna javnosti.  Baza sadrži sljedeće podatke: Vlasnik izvora, predajna frekvencija, prijemna frekvencija, datum izdavanja, rok trajanja, vrsta stanice te lokacija. Na stranici ratela dostupna je i baza podataka koja se odnosi na kontrolu radiofrekvencijskog spektra.

LEXNET i sudjelovanje Srbije u projektu

Srbija je sudjelovala i u projektu LEXNET (Low Emf eXposure future NETworks) koji je financirala Europska komisija. LEXNET projekt osmišljen je s ciljem stvaranja mreža koje će omogućiti najmanje 50 postotno smanjenje javne izloženosti elektromagnetskim poljima bez ugrožavanja kvalitete usluge. U projektu kji je završen 2015. godine sudjelovalo je 17 telekomunikacijskih operatora, predavači, istraživački centri i akademske institucije širom EU. Osim Srbije, u projektu su sudjelovali i predstavnici Crne Gore. Više o LEXNETU moguće je saznati na službenoj stranici projekta lexnet.fr.

Informativna kampanja pod nazivom "Biraš kako komuniciraš"

Kao rezultat sudjelovanja u projektu, nacionalni operator u suradnji s Ministarstvom telekomunikacija i tehničkim fakultetom, krajem prošle godine pokrenuo je informativnu kampanju Biraš kako komuniciraš. U Hrvatskoj je još uvijek nezamislivo da operator informira građane o smanjenju izloženosti elektromagnetskim poljima, no u Srbiji se upravo to događa već više od 6 mjeseci. Informativni spotovi prikazuju se na TV ekranima, u dnevnim tiskovinama i na gradskim reklamama. Otvorena je čak i FB stranica te YouTube kanal. Više o kampanji moguće je saznati na gornjem linku ili u jednom od dva posta objavljenih na ovu temu:

1. Pokrenuta informativna kampanja o zračenju mobilne telefonije
2. Četiri mjeseca informativne kampanje u Srbiji

Zaključak

• Srbija je u zaštiti od elektromagnetskih polja propisala 2,5 puta strože granične razine od preporuke EU 1999/519/EC koje se primjenjuju na svim područjima
• Iako su niže referentne granične razine nego u preporuci, one i dalje ne uzimaju u obzir moguče dugoročne netoplinske učinke na zdravlje ljudi
• Znatna pažnja posvećuje se pitanju zaštite i očuvanja okoliša (Studija utjecaja na okoliš)
• O postavljanju izvora visokofrekvencijskog elektromagnetskog polja odlučuje jedinica lokalne samouprave nakon sprovedene javne rasprave
• U bazi podataka koju vodi agencija RATEL dostupni su osnovni podaci o svim izvorima visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja (što uključuje i njihove lokacije te vlasnika)
• Nacionalni telekom i pojedine državne institucije pokrenuli su informativnu kampanju o smanjenju izloženosti, nakon sudjelovanja u međudržavnom projektu LEXNET
• Kao rezultate znatno veće dostupnosti informacija i transparentnosti državnih tijela, u Srbiji je znatno manje prosvjeda građana nego što je to u Hrvatskoj