srijeda, 2. rujna 2015.

Bivša ravnateljica WHO-a i norveška premijerka: "Nema sumnje, zračenje bežične tehnologije uzrokuje zdravstvene učinke"

Bivša ravnateljica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja je tu dužnost obavljala u razdoblju od 1998.-2003. te bivša norveška premijerka dr. Gro Harlem Brundtland nedavno je izjavila u intervjuu norveškom listu Aftenposten da, čim prisloni mobitel uz glavu, osjeća glavobolju. Također je izjavila da je imala zdravstvene probleme uzrokovane zračenjem mobilnih telefona te da istraživanja nepobitno, bez sumnje, pokazuju postojanje neželjenih učinaka na zdravlje povezanih s tom tehnologijom. - Želim reći da biste trebali štititi sebe. Ne držite mobitel u džepu, upozorila je.

Počelo je s glavoboljama

Gro Harlem Brundtland izjavila je da njezino tijelo reagira na zračenje poput onog iz mobitela. Još 2002. godine, pojavile su joj se glavobolje, a nedugo nakon toga shvatila je da je uzrok upravo zračenje. Osim glavobolje, pojavljivala joj se i uznemirenost. Nakon toga, provela je nekoliko "slijepih" testova. Ljudi su dolazili u njezin ured s mobitelom skrivenim u torbi ili džepu - bez njezina znanja je li mobitel bio uključen ili isključen. Uvijek je reagirala kada je telefon bio uključen, ali nikada kada je bio isključen. Glavobolja bi se obično povukla u roku od 30 do 60 minuta nakon završetka izlaganja zračenju. Napominje i da je zračenje DECT telefona izazivalo iste reakcije.

Pokretačica WHO EMF projekta

Na njezin poticaj pokrenut je EMF projekt pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji 1996. godine, dvije godine prije nego što je preuzela dužnost ravnateljice WHO-a. EMF projekt kritiziran je od samih početaka, jer se voditelja projekta, dr. Michaela Repacholija, kasnije i osnivača privatne organizacije ICNIRP (Međunarodna komisija za zaštitu od neionizirajućeg zračenja), a danas i službenog savjetnika u telekomunikacijskoj industriji, smatralo pristranim u korist industrije. On je, predsjedavajući ICNIRP-om 1998. godine, preporučio trenutačne standarde bežične tehnologije. Ovi standardi su gospodarski važni za industriju. Standardi koji su i danas važeći, isključuju sve negativne učinke uzrokovane produljenim izlaganjem zračenju, kao što su rizici od raka, te najčešćih prijavljenih simptoma poput glavobolje, simptoma od kojeg pati i Gro Harlem Brundtland.

Dio intervjua koji se odnosi na zračenje dostupan je uz engleske titlove:


Više informacija:
http://www.iemfa.org/wp-content/pdf/Gro-Harlem-Brundtland-Mona%20Nilsson.pdf

petak, 28. kolovoza 2015.

Francuskoj državljanki sud u Toulouseu priznao invalidnost uzrokovanu EHS-om

JEDNA je Francuskinja dobila potvrdu o invalidnosti nakon što je na sudu dokazala da pati od alergije na elektromagnetsko zračenje iz tehnoloških uređaja.

39-godišnja Marine Richard, piše BBC, može zatražiti 800 eura mjesečno sljedeće tri godine kao naknadu za njezino stanje.

Komentirala je kako je ovo vrlo važan slučaj za ljude koji pate od osjetljivosti na elektromagnetsko zračenje, stanje koje je poznato kao EHS (electormagnetic hypersesnsitivity)

Uzrok ovakvom stanju nije poznat

Iako je ovo stanje prepoznato od strane Svjetske zdravstvene organizacije, njegovi uzroci nisu poznati.

Ova je Francuskinja, kako kaže, zbog svog stanja trebala preseliti u udaljene planinske krajeve u jugozapadnoj Francuskoj i to u drvenu kućicu u kojoj nema elektriciteta jer su je ugrožavali svakodnevni gadgeti kao što su mobilni telefoni.

Tipični simptomi ovog poremećaja su glavobolja, umor, mučnina i ubrzano lupanje srca.

Invalidnost joj je priznao sud u Toulouseu iako ovo stanje u Francuskoj nije službeno prepoznato kao bolest.

Sličan slučaj dogodio se u SAD-u gdje su roditelji jednog 12-godišnjaka osjetljivog na elektromagnetska zračenja odlučili tužiti školu. Oni su rekli da im je dijete počelo osjećati simptome ovog poremećaja nakon što je škola instalirala novi WiFi 2013. godine.

U zemljama se poimanje EHS-a još uvijek razlikuje. Tako, primjerice, u Ujedinjenom Kraljevstvu EHS nije priznato stanje, dok je u Švedskoj i SAD-u priznato.

srijeda, 26. kolovoza 2015.

Kada djetetu kupiti prvi mobitel?

HRT, 26. 8. 2015.

Bliži se početak nove školske godine i mnogi roditelji se pitaju bi li svojim mališanima trebali kupiti mobitele. 
Apsorpcija zračenja kod djeteta od 5, 10 godina i odrasle
osobe. Izvor

Upotreba mobitela kod djece ima svoje dobre i loše strane - roditelji ih kupuju kako bi znali gdje je su im djeca, a ona ih većinom koriste za igranje igrica.

Struka je dokazala kako mlađa djeca koja koriste mobitele postaju sve ovisnija o tehnološkim igračkama, umjesto da razvijaju osobne kontakte. To je ono što najviše zabrinjava.

Ako ste odlučili djetetu kupiti mobitel prije svega treba postaviti jasna pravila kada, kako i gdje koristiti mobitel, kome sve dati broj te najvažnije, o tome svi zajedno i razgovarati.
 (HRT)
Video je dostupan OVDJE.

Kampanje mobilnih operatera u Hrvatskoj usmjerene osnovnoškolskoj djeci i njihovim roditeljima su u tijeku. Iako u ovom prilogu tema nije zračenje mobitela i utjecaj na razvoj djece s tog aspekta, u nastavku nešto i o toj temi. Izvorni članak objavljen je u Novom listu prije nešto više od godine dana.

Od ovisnosti do zračenja: Mobitele držati pod kontrolom
Brojna istraživanja pokušavaju utvrditi vezu između zračenja mobitela i niza bolesti koje zračenje može izazvati, u prvom redu raka mozga

Svaki treći hrvatski tinejdžer koristi mobitel za vrijeme nastave, najčešće za slanje SMS-ova ili za »ulaz« na Facebook. Već i među mlađim školarcima smartphone je neizostavan dio školskog pribora, a spravice koje roditelji nabave kako bi u svakom trenutku mogli stupiti u vezu sa svojim djetetom, stvar su prestiža među djecom već od prvog razreda osnovne škole.

Dok za roditelje koji rade po čitav dan kupnja mobitela djetetu predstavlja osiguranje, stručnjaci su potvrdili da prekomjerno korištenje mobitela, kao i kompjutora, interneta i ostalih proizvoda informacijske tehnologije može izazvati ovisnost, osobito u dječjoj i tinejdžerskoj dobi. Kolika je realna opasnost od svakodnevne upotrebe mobitela po mentalno zdravlje mladih odlučila je utvrditi engleska vlada, velikim istraživanjem koje će provesti među engleskim učenicima. Istraživanje će se, počev od rujna, provesti među 2.500 djece u dobi od 11 i 12 godina, a promatrat će se njihove kognitivne sposobnosti, vještina razmišljanja, pamćenja i pažnje. Testiranje će se nakon toga ponoviti 2017. godine, kako bi se vidjelo utječe li primjena mobitela na njihove mentalne sposobnosti, i u kojoj mjeri.

Unatoč brojnim istraživanjima koja su ispitivala utjecaj mobitela na ljude, istraživači ističu da se o tome kako IT-tehnologije djeluju na djecu danas zna »vrlo malo«. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) stoga je ocijenila kako su ovakva istraživanja od najveće važnosti. Poziv na sudjelovanje dobilo je više od 160 škola u okolici Londona.

Restrikcija uporabe
Regulatorna tijela europskih država preporučuju restrikciju uporabe mobilnog telefona kod djece mlađe od dvanaest godina. U Velikoj Britaniji se, primjerice, savjetuje restrikcija uporabe mobitela za djecu ispod osam godina. Mjere sigurnosti koje bi neovisno o tome trebalo primjenjivati kod razgovora mobitelom jesu i skraćenje vremena razgovora, udaljavanje mobilnog telefona od glave i uporaba hands-free seta.

Epidemiolozi: Djeca uopće ne bi trebala koristiti mobitele

Brojna istraživanja vezana uz posljedice korištenja mobitela pokušavaju utvrditi vezu između zračenja mobitela i niza bolesti koje zračenje može izazvati, u prvom redu raka mozga. Uzročno-posljedična veza između zračenja mobitela i zloćudnih bolesti do danas nije utvrđena. Takva su istraživanja uglavnom obuhvaćala odraslu populaciju, a zbog činjenice da se mozak djece i mladih još uvijek razvija, te da je dječji organizam tijekom odrastanja osjetljiviji od odraslog, brojne su stručne organizacije dale preporuku da se mobitel u dobi do 16 godina koristi samo kad je to neophodno, i kad je god to moguće s hands-free priborom.

Živčani sustav u razvoju

Istraživanje koje vodi Imperial College London ispitivat će djecu i njihove roditelje o tome koliko često koriste mobitel i druge bežične uređaje, primjerice tablet, a analizirat će i podatke prikupljene od operatera. Dobna je skupina od 11 i 12 godina, ističe se, osobito važna jer u tim godinama školarci u pravilu dobivaju mobilne telefone, a posjeduje ih otprilike 70 posto djece spomenute dobi.

- Sve preporuke roditeljima danas se baziraju na principu opreza, jer dokaza o štetnosti mobitela nema. Kako su mobiteli dobili široku primjenu u našim životima, ovo će nam istraživanje pružiti temelj za bolju informiranost, a roditeljima i djeci mogućnost donošenja izbora na temelju činjenica - istaknula je voditeljica istraživanja, Mireille Toledano.

Domaći stručnjaci već godinama upozoravaju da je upravo kod djece potreban poseban oprez u korištenju mobitela. Razlog je i njihovo fizičko, ali i mentalno zdravlje. Djeca ne bi uopće trebala koristiti mobitele, a ako ih već ne mogu izbjeći, trebala bi ih koristiti čim manje, upozoravaju epidemiolozi. Djeca koja počinju koristiti mobitele, bit će duže vremena izložena zračenju tijekom života. Živčani sustav djece još je u razvoju, pa je osjetljiviji na vanjske utjecaje, a zbog toga bi ih djeca morala koristiti jako ograničeno i kratkotrajno, ističu stručnjaci.

Dok Englezi planiraju istražiti posljedice mobilne telefonije na mentalno zdravlje djece, hrvatski su pedijatri i obiteljski liječnici odnedavno počeli sustavno pratiti količinu vremena koju djeca provedu pred televizorom, za kompjuterom i na mobitelu i tabletu. Praćenje navika djece i školaraca vezano uz korištenje IT-uređaja provodi se u okviru Panela rasta i uhranjenosti s prvenstvenom namjerom borbe protiv pretilosti, što je HZZO uveo kao novu ugovornu obvezu liječnicima u primarnoj zdravstenoj zaštiti. Rezultati bi, osim podataka o uzrocima debljine, trebali dati i korisne informacije o učestalosti boravka djece i školaraca na različitim »ekranima«.

– Činjenica je da se djeca, ako želimo da se pravilno razvijaju, trebaju više kretati, a manje sjediti za ekranom, bio to televizor, kompjutor ili mobitel. Meni osobno, kao roditelju, znači puno kad se moje dijete može javiti na telefon, ali mobitel u svakom slučaju treba držati pod kontrolom - ističe Đurđa Španović, predsjednica Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju.

Put do ovisnosti

Juraj Meštrović, predsjednik Hrvatskog pedijatrijskog društva, kaže kako je stav struke o mobitelima u dječjoj dobi jasan i nedvosmislen. Mobitel se treba koristiti samo kad je to nužno, a nikako za zabavu, slanje poruka prijateljima i igranje igrica.

– Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije su jasne, a naš je zadatak da se toga pridržavamo i promoviramo zdravi razvoj djeteta, bez mobilnih telefona - poručuje Meštrović.

I u Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo »Dr. Andrija Štampar«, protiv su prakse u kojoj mobiteli već u školskoj dobi postaju svakodnevna igračka i zamjenjuju druženje s vršnjacima uživo.

– Ne znamo mnogo o tome kako mobiteli djeluju na kognitivne i druge mentalne funkcije djece u školskoj dobi, ali mogu reći da sam načelno protiv mobitela - ističe Mirjana Orban, voditeljica Službe za mentalno zdravlje. Mobiteli na mentalno zdravlje i pojavu ovisnosti, dodaje, djeluju prije svega zbog pristupa internetu, koji dokazano vodi djecu u ovisnost. Tako pametni telefoni postaju jednako rizični kao i kompjuteri, djeca pomoću njih mogu »liječiti« vlastitu nesigurnost, a vrsta mobitela koji posjeduju postaje svojevrsni statusni simbol, zaključuje Orban.

O tome kakve su navike mladih u Hrvatskoj u pogledu korištenja mobilnih telefona, pokazalo je istraživanje tima Filozofskog fakulteta u Splitu iz 2012. godine. Prema tom istraživanju, svaki četvrti srednjoškolac i student ima više od jednog mobitela, njih gotovo 70 posto mobitelom se služi dulje od pet godina, a 13,2 posto dulje od 10 godina. Na mobilnu telefoniju mjesečno potroše u prosjeku 159 kuna, a mobitel im služi u prvom redu za socijalne kontakte, zabavu, chatanje s prijateljima, slušanje glazbe, fotografiranje i igranje igrica.

nedjelja, 23. kolovoza 2015.

Donacija reflektorskog stupa nogometnom klubu Trnje

Priče iz Hrvatske: Zagreb, Trnje, 20.10.2009.

Foto: Patrik Macek




Zbog podizanja stupa na pomoćnom terenu NK Trnje uzbunili su se stanovnici toga kvarta 3. rujna zabrinuti za zdravlje svoje djece jer su čuli da će telekomunikacijska tvrtka Tele2 na stup postaviti svoj odašiljač. O njihovim sumnjama i strahovima Večernji je sutradan pisao.

Tada su našem novinaru vodeći ljudi NK Trnje potvrdili da su za adekvatnu novčanu naknadu dopustili tvrtki Tele2 da uz igralište postavi odašiljač, ali glasnogovornica telekomunikacijske tvrtke demantirala je njihove tvrdnje.

– Taj je stup Tele2 donirao NK Trnju isključivo za rasvjetu pomoćnih terena, koji nisu osvijetljeni, a ne zbog postavljanja bazne stanice – tvrdili su tada “dobročinitelji” iz Tele2. Nije prošlo mnogo da bi se doznalo zbog čega je Tele2 zaista postavio golemi stup. Naime, u subotu su na stup montirali svoje odašiljače.

– Koja bezobraština! Nakon izjave vašem novinaru da će stup služiti samo za rasvjetu nogometnog igrališta te da je to njihova donacija djeci, sada su pokazali svoje pravo lice. Namjerno su to učinili u subotu kada inspekcijske službe ne rade. Naime, u rujnu im je građevinska inspekcija zabranila da nastave radove – rekao je Krešimir Končić, član Vijeća gradske četvrti Trnje.

Kaže da je preko Vijeća od građevinske inspekcije pokušao dobiti kopiju odluke o zabrani nastavljanja radova, ali da su ga više puta “izvozali” banalnim izgovorima.

– Pitam se bi li Tele2 nešto slično ne napravio, nego samo pokušao napraviti, u Švedskoj, svojoj matičnoj zemlji. Pitam se također u kakvoj mi to zemlji živimo kada u središtu Zagreba svatko može činiti što mu je volja – kaže Krešimir Končić, koji se već godinama bori sa svojom udrugom Stup za prava Trnjana.

Zbog vikenda u tvrtci Tele2 nismo uspjeli dobiti obrazloženje postavljanja antene. Glasnogovornica tvrtke obećala je da će odgovoriti danas.

Izvor: Večernji list

Komentar: 

Tekstovi koji se objavljuju pod oznakom priče iz Hrvatske pokazuju nepostojanje propisa, te loše propise koji postoje, a vezani su uz zaštitu od elektromagnetskog zračenja.

Hrvatska je jedina zemlja Europe u kojoj za antenske stupove i prateću opremu nije potrebno ishođivati građevinske i lokacijske dozvole, a nije potrebno ni usklađivanje s prostornim planovima te izrada studija utjecaja na ljude i okoliš. Suprotno preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Republika Hrvatska ne provodi informativne i edukacijske kampanje o neionizirajućeg zračenju, niti su za bazne stanice mobilnih operatera (i bilo koji drugi izvor neionizirajućeg zračenja) potrebne javne rasprave sa zainteresiranim stranama. Također, RH nema nacionalnu bazu podataka izvora EM polja, što imaju sve vodeće zemlje EU. Granice zračenja definirane Pravilnikom o zaštiti od elektromagnetskih polja su toliko visoke da ih se praktično i ne može premašiti, a bazirane su samo na kratkotrajnim termičkim efektima mikrovalnog zračenja (dokaz za to su i studije pojedinih operatera u kojima se navodi da na 99% lokacija nije premašeno niti 10% dopuštenih razina!).  Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja RH ne prepoznaje izloženost ovoj vrsti zračenja u trajanju od 24 sata, sedam dana u tjednu i mogući nastanak netermičkih efekata u ljudskom organizmu. 


Ovo je samo dio činjenica koje bi nadležna ministarstva graditeljstva, te posebno Ministarstvo zdravlja trebale itekako zabrinuti. Prebacivanje odgovornosti s jednog ministarstva na drugo zato što je određeni propis loš opravdanje je za NEČINJENJE i NEMIJENJANJE postojećeg stanja.

Zaustavimo ovakvu praksu operatera u Hrvatskoj!

srijeda, 19. kolovoza 2015.

Preporuke WHO-a: Što poduzeti dok traju istraživanja?

Pristup uz oprez

Sa sve više i više dostupnih podataka iz istraživanja, postalo je vjerojatno da izloženost elektromagnetskim poljima predstavlja ozbiljnu opasnost po zdravlje, ipak, neke neizvjesnosti postoje i dalje. Izvorna znanstvena rasprava o tumačenju spornih rezultata postala je društveni i politički problem.

Javna rasprava o elektromagnetskim poljima usredotočuje se na potencijalnu štetu elektromagnetskih polja, ali se često zanemaruju prednosti povezane s tehnologijom elektromagnetskih polja. Bez električne energije, društvo će doći do zastoja. Slično tome, emitiranje i telekomunikacije postaju činjenica suvremenog života. Bitna je analiza ravnoteže između troškova i potencijalne opasnosti.

Zaštita javnog zdravlja

Međunarodne smjernice i nacionalni sigurnosni standardi za elektromagnetska polja su razvijeni na temelju trenutnog znanstvenog znanja kako bi se osiguralo da polja, s kojima se ljudi susreću, nisu štetna za zdravlje. Za kompenzaciju nesigurnosti (zbog primjerice eksperimentalne pogreške, ekstrapolacije od životinja na ljude ili statističke nesigurnosti), u granice izlaganja uključeni su sigurnosni faktori. Smjernice se redovito pregledavaju i osvježavaju, ako je potrebno. To sugerira da su, uslijed nesigurnosti, potrebne dodatne mjere koje mogu biti korisne, dok znanost poboljšava znanja o zdravstvenim posljedicama. Međutim, vrsta i opseg politike opreza ovisi o snazi dokaza za zdravstveni rizik i opsegu i naravi mogućih posljedica.

Razvijene smjernice, koje promiču oprez, vezane su uz rješavanje pitanja u vezi s javnosti, profesionalnih i ekoloških pitanja zdravlja i sigurnosti u vezi s kemijskim i fizikalnim agensima.

Što treba napraviti dok se istraživanja nastavljaju?

Jedan od ciljeva Međunarodnog EMF projekta je pomoći nacionalnim vlastima vagati prednosti korištenja tehnologije elektromagnetskih polja, te mogućnosti zdravstvenog rizika koji može biti otkriven. Nadalje, WHO će, ako budu potrebne, izdati preporuke o zaštitnim mjerama. To će potrajati nekoliko godina dok potrebna istraživanja budu dovršena, vrednovana i objavljena. U međuvremenu, Svjetska zdravstvena organizacija izdala je niz preporuka:

  • Strogo pridržavanje postojećih nacionalnih ili međunarodnih standarda sigurnosti: standardi, na temelju postojećeg znanja, razvijeni su kako bi zaštitili svakoga u populaciji s velikim sigurnosnim faktorom
  • Jednostavne mjere zaštite: barijere (prepreke) oko jakih izvora elektromagnetskih polja sprječavaju neovlašteni pristup područjima u kojima je možda premašena granica izlaganja
  • Konzultacije s lokalnim vlastima i javnosti u smještanju novih dalekovoda ili baznih stanica mobilnih telefona: u odlukama je često potrebno uzeti u obzir estetiku i javnu osjetljivost
  • Komunikacija: učinkovit sustav informiranja o zdravlju te komunikacije među znanstvenicima, vladom, industrijom i javnosti može pomoći u podizanju opće svijesti o programima koji se bave izloženosti elektromagnetskim poljima i smanjiti nepovjerenje i strahove

Izvor: Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)

ponedjeljak, 17. kolovoza 2015.

Obećanje po 10. put: Odlazi li konačno, nakon više od 15 godina, antenski stup iz centra M. Središća?

Mursko Središće, 16.8.2015.

Napokon stigla dozvola za gradnju antene na novoj lokaciji


Antenski stup u centru Murskog Središća već godinama žulja tamošnje građane. Pitanje njegova preseljenja nebrojeno se puta našlo na sjednicama Gradskog vijeća i u pitanjima vijećnika. Nakon brojnih pokušaja da se ishodi njegovo preseljenje, napokon je na pomolu i rješenje, o čemu je javnost izvijestio i gradonačelnik Srpak.

Građani  i dio vijećnika
već 15-ak godina traže
izmještanje bazne stanice iz centra
Murskog Središća
- U četvrtak, 6. kolovoza Grad Mursko Središće zaprimio je od Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Međimurske županije prijavu početka građenja osnovne postaje pokretnih komunikacija na lokaciji Mursko Središće X-ID 1020051 na katastarskoj čestici br. 6495 k. o. Mursko Središće, izvan grada.

Radovi na izgradnji antenskog stupa, visine 60 m, te smještaja radijske opreme planiraju se započeti odmah, temeljem Pravilnika o jednostavnim građevinama. Radove će obavljati Ericsson Nikola Tesla Servisi d. o. o. iz Zagreba.

Nakon završetka izgradnje novoga antenskog stupa postojeći će se, koji je na lokaciji kraj porezne uprave, srušiti i trajno ukloniti. (BMO)

Povezani članci:

ponedjeljak, 10. kolovoza 2015.

Od naselja do objekta: "Sužavanje" područja povećane osjetljivosti i zaštite stanovništva od EM polja u razdoblju 2001.-2015.


Kako su "apetiti" mobilnih operatera rasli, uz odobrenje politike u skladu s tim se mijenjala (sužavala) definicija područja područja povećane/posebne osjetljivosti u kojima su definirane granice zračenja niže u odnosu na ostala područja. 2001. područjima posebne osjetljivosti pripadala su čitava stambena naselja, a 2014. godine samo pojedine vrste objekata. Hoće li u sljedećem pravilniku "područja povećane osjetljivosti" biti ukinuta? 

naselje - zona - čestica - objekt - ???

PRAVILNIK O NAJVIŠIM DOPUŠTENIM SNAGAMA ZRAČENJA RADIJSKIH POSTAJA U GRADOVIMA I NASELJIMA GRADSKOG OBILJEŽJA - 2001.

6. Područje posebne osjet­­­­ljivosti: područje moguće izloženosti koje obuhvaća:
 a) područja stambenih nase­­­­lja u kojima se ­­­­ljudi mogu zadržavati veći dio dana,
 b) škole, vrtiće, rodilišta, bolnice, turističke objekte, te javna i privatna igrališta za djecu (prema urbanističkom planu),
 c) bilo koje površine neizgrađenih parcela koje su prema urbanističkom planu namije­­­­njene u svrhe navedene u podtočki a) i b),


PRAVILNIK O OGRANIČENJIMA JAKOSTI ELEKTROMAGNETSKIH POLJA ZA RADIJSKU OPREMU I TELEKOMUNIKACIJSKU TERMINALNU OPREMU - 2004.

11. područje povećane osjet­ljivosti: područje koje obuhvaća:
 a) područja stambenih nase­lja u kojima se osobe mogu zadržavati i do 24 sata dnevno,
 b) škole, ustanove predškolskog odgoja, rodilišta, bolnice, smješ­tajne turističke objekte te dječja igrališta (prema urbanis­tičkom planu),
 c) površine neizgrađenih parcela koje su prema urba­nis­tičkom planu namije­njene u svrhe navedene u podtočki a) i b) ove točke,


PRAVILNIK O ZAŠTITI OD ELEKTROMAGNETSKIH POLJA - 2003.

20. Područja povećane osjetljivosti su:
 a) područja stambenih zona u kojima se osobe mogu zadržavati i 24 sata dnevno;
 b) škole, ustanove predškolskog odgoja, rodilišta, bolnice, smještajni turistički objekti, te dječja igrališta (prema urbanističkom planu);
 c) površine neizgrađenih parcela namijenjene prema urbanističkom planu za a) ili b);


PRAVILNIK O ZAŠTITI OD ELEKTROMAGNETSKIH POLJA - 2011.

20. Područja povećane osjetljivosti jesu:
 a) zgrade javne, stambene i poslovne namjene namijenjene boravku ljudi;
 b) čestice na kojima su izgrađene zgrade stambene namjene, škole, ustanove predškolskog odgoja, rodilišta, bolnice, smještajni turistički objekti te dječja igrališta (prema urbanističkom planu);
c) površine neizgrađenih čestica namijenjene prema urbanističkom planu za a) ili b).


PRAVILNIK O ZAŠTITI OD ELEKTROMAGNETSKIH POLJA (trenutno važeći) - 2014.

22. Područja povećane osjetljivosti jesu zgrade stambene i poslovne namjene, škole, ustanove predškolskog odgoja, rodilišta, bolnice, domovi za starije i nemoćne, smještajni turistički objekti te dječja igrališta. Pod područjem povećane osjetljivosti podrazumijevaju se i neizgrađene površine namijenjene (prema urbanističkom planu) za gore navedene objekte.



Više:

Primjeri iz susjednih zemalja (trenutno važeće uredbe/pravilnici)
Republika Slovenija (3. članak)
Republika Srbija (2. članak)