Zahtjev ministra Butkovića za suspenzijom Odluke gradske Skupštine

Izvor: HUZEZ

31. kolovoza 2016.

Tehnički ministar pomorstva, prometa i infrastrukture
Oleg Butković

Kao što smo već ranije objavili na našoj stranici, dana 28. lipnja 2016. g. stupila je na snagu izmijenjena Odluka o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba.

• Grad Zagreb definirao kriterije postavljanja baznih stanica i graničnu razinu električnog polja

Ovom Odlukom, između ostalog, definirani su uvjeti pod kojima se mogu postavljati uređaji elektroničke komunikacijske infrastrukture, ili svima razumljivim jezikom rečeno: antene mobilne telefonije.

Samo da podsjetimo, navedena Izmjena rezultat je provedene javne rasprave u kojoj je sudjelovalo više tisuća građana Zagreba sa zahtjevom da se definiraju uvjeti pod kojima tele operateri mobilne telefonije mogu postavljati svoje antene na području Grada Zagreba. Ovako veliki interes za ovu temu nastao je kao posljedica nedostatka kvalitetne legislative (bezakonja) koje vlada na ovom području. Teleoperaterima je prepušteno na volju postavljanje antena bez ikakvih ograničenja i bez uvažavanja mišljenja bilo stanovnika čije se zdravlje na ovaj način ugrožava, bilo organa lokalne samouprave i lokalne zajednice. Podsjećamo, već smo pisali na našoj stranici o tome da je Republika Hrvatska, prema istraživanju koje je provela upravo međunarodna udruga GSM operatera, El Dorado za mobilne operatere u pogledu zakonske (ne)reguliranosti ovoga pravnog područja, te da je Hrvatska država u kojoj se, ukupno gledajući, postavlja u najkraćem vremenu i uz najmanje prepreka.

Posljedica ovakve situacije je nezadovoljstvo građana, brojne ekscesne situacije u kojima vrlo često mora intervenirati policija da bi „smirila“ uznemirene građane, ili angažman zaštitarskih službi.

Naravno, nakon što su tele operateri postali svjesni odredbi koje propisuje nova Odluka donijeta od strane Gradske skupštine Grada Zagreba, uslijedila je očekivana reakcija. Udruga mobilnih teleoperatera Hrvatske, tj. njen predsjednik Sandro Baričević (čije ime je postalo poznato široj javnosti nakon objave imena povezanih sa slučajem registriranja tvrtki u poreznim oazama „Panama papers“) je vrlo brzo uspio uvjeriti ministra u tehničkoj vladi RH gospodina Olega Butkovića da je gradska Skupština prekoračila svoje ovlasti definirajući pod kojim uvjeti se mogu postavljati antene mobilne telefonije, koji je zatražio da se za njega sporne odredbe iz članka 23. navedene Odluke stave izvan snage.

U obrazloženju se navodi da je Uredbom Vlade RH o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme navedeno „da se ne smiju umanjivati i/ili ograničavati elektroničke komunikacijske zone koje su na temelju objedinjenog plana unesene u grafički prikaz tih prostornih planova“, te dalje, da se „antenski prihvati, koji se postavljaju na postojeće građevine, ne planiranju u dokumentima prostornog uređenja“.

Iz svega navedenog nije vidljivo ništa sporno niti što bi bilo u suprotnosti sa Odlukom gradske Skupštine: člankom 23., a niti bilo kojom drugom odredbom Odluke se ne umanjuju niti ograničavaju elektroničke komunikacijske zone u grafičkom prikazu prostornog plana, a niti se planiraju antenski prihvati na postojećim građevinama. To bi trebalo biti jasno svakome kada pročita spornu odredbu, i zbog toga smatramo da je zahtjev za suspenzijom članka 23. Odluke neutemeljen i da je posljedica ili površnosti i neznanja nadležnog ministarstva, ili pak utjecaja koje GSM industrija ima na nadležno ministarstvo.

Usputno, mogli bismo postaviti i pitanje u kolikoj je mjeri Uredba Vlade RH na koju se Ministar poziva sukladna s pravnom stečevinom EU.

Tako, na primjer, Rezolucija br. 1815 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe u svojoj točki 8.4.4. navodi da „određivanje pozicije za svaku novu GSM, UMTS, WiFi ili WIMAX antene ne smije biti samo u interesu operatera, nego uz savjetovanje sa lokalnim i regionalnim vlastima, lokalnim stanovništvom i udrugama zabrinutih stanovnika“.

Napadana Odluka gradske Skupštine u cijelosti je u suglasnosti sa rezolucijom Europskog parlamenta br. 211 iz 2008. g. koja traži od odgovornih vlasti da antene GSM baznih stanica postavlja na dovoljnoj udaljenosti i visini te usmjerenosti u odnosu na živo okruženje i da to treba činiti na način da osigura bolju zaštitu ljudi koji žive u blizini ovakvih uređaja. U točki 8. ove Rezolucije traži se od zakonodavaca i vlada da ne djeluju samo u interesu vlasnika GSM kompanija, već da se u dogovoru sa lokalnom upravom i stanovništvom definiraju kriteriji za postavljanje baznih stanica.

Uredba Vlade RH na koju se poziva Ministar u svojim sadržajem i samom svojom prirodom protivna je, kako navedenim rezolucijama, tako i demokratskim principima. Naime, uredbe koje donosi Vlada ne prolaze uobičajenu zakonodavnu proceduru, nego ih donosi sama vlada bez utjecaja zakonodavnog tijela (Sabora), pa su samim time uredbe kao pravni akti podložnije utjecajima drugih interesnih skupina, kao što je u ovom primjeru vidljivo, i zbog toga su u zakonodavnoj praksi demokratskih zemalja predviđene za izvanredne situacije s ograničenim rokom trajanja. Ovdje imamo situaciju da je jedno područje za koje su građani grada Zagreba (a slično je i u drugim dijelovima Hrvatske) pokazali veliki interes prepušteno dogovoru jedne snažne industrije i neposrednim nositeljima izvršne vlasti.

Na kraju važno je napomenuti da se Olukom gradske skupštine Grada Zagreba ne ograničava razvoj mobilne telefonije. To nije ničija namjera, i prikazivanje ove Odluke u o takvom svjetlu je odvođenje kako donositelja odluka tako i neupućene javnosti u krivom smjeru tj. dezinformiranje. Njome se samo uvodi malo reda u jedno potpuno deregulirano područje na kojem trenutno u Republici Hrvatskoj dopušteno ono što niti na jednom drugom području nije.

Primjeri iz drugih zemalja EU, kao i velikih europskih gradova (Pariz, Bruxelles,..) jasno dokazuju da ni bitno niže granice dozvoljenog zračenja od onih koje je definiralo Ministarstvo zdravlja u RH, kao ni jasno definirani kriteriji postavljanja antena baznih stanica, ne ometaju razvoj mobilne telefonije kao ni obujam i kvalitetu telekomunikacijskih usluga.

Čudi nas pritisak tehničkog ministra na Gradsku skupštinu grada Zagreba, posebno ako se uzme u obzir činjenica da u provedenoj javnoj raspravi stručnjaci iz njegovog resornog Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture (MPPI), kao i nadležne Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM) nisu imali nikakvih primjedbi na javno objavljeni prijedlog Odluke.

Uvjeti izgradnje komunikacijske infrastrukture u Istarskoj županiji

U Službenim novinama Istarske županije, broj 14/2016. od 29. srpnja 2016. objavljen je pročišćeni tekst Odluke o donošenju Prostornog plana Istarske županije.

Prostorni plan vrlo detaljno opisuje načine izgradnje i postavljanja elektroničke komunikacijske infrastrukture, a u nastavku su isječci iz spomenutog plana koji se odnose na pokretne komunikacijske mreže.

Članak 119. 

Elektronička komunikacijska infrastruktura i povezana oprema u pokretnim komunikacijskim mrežama prema načinu postavljanja dijeli se na elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu na postojećim građevinama (antenski prihvat) i elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu na samostojećim antenskim stupovima. 

U kartografskom prikazu br. 2.2.1. ovog Plana određuje se područje elektroničke komunikacijske zone radijusa 500 m do 2500 m za smještaj samostojećeg antenskog stupa, unutar koje je moguće locirati samo jedan samostojeći antenski stup. 

Unutar elektroničke komunikacijske zone uvjetuje se gradnja samostojećeg antenskog stupa takvih karakteristika da može prihvatiti više operatora, odnosno prema tipskom projektu koji je potvrđen rješenjem nadležnog ministarstva. Zatečena elektronička komunikacijska lokacija, prikazana u kartografskom prikazu br. 2.2.1. je lokacija u prostoru na kojoj je zatečen samostojeći antenski stup, za kojeg je potrebno dokazati legalnost građevnom dozvolom ili drugim odgovarajućim aktom, u skladu sa Zakonom. Ukoliko nije dobivena ili nije moguće dobivanje građevne dozvole ili drugog odgovarajućeg akta, takvu građevinu potrebno je ukloniti. U postupku utvrđivanja legalnosti samostojećeg antenskog stupa, potrebno je od nadležnog Konzervatorskog odjela ishoditi potvrdu da nije došlo do devastacije kulturnog dobra. 

Samostojeći antenski stupovi ne smiju se graditi unutar građevinskih područja naselja i izdvojenih građevinskih područja izvan naselja, niti na udaljenosti manjoj od 400 m od granica tih područja. Samo izuzetno, ako kvalitetno pokrivanje planirane elektroničke komunikacijske zone radijskim signalom ne bi bilo moguće postavljanjem antenskih prihvata, mogu se graditi unutar građevinskih područja i to isključivo u izdvojenim građevinskim područjima izvan naselja proizvodne i/ili poslovne namjene te u zonama proizvodne i/ili poslovne namjene unutar građevinskog područja naselja. Prilikom određivanja lokacije samostojećeg antenskog stupa potrebno je poštivati specifičnosti prostora.mikrolokacije i sukladno tome, po potrebi ograničiti visinu antenskog stupa, odrediti maskirna rješenja i posebne boje stupa, u svrhu uklapanja u okoliš. 

Ako je unutar planirane elektroničke komunikacijske zone već izgrađen samostojeći antenski stup, koji nema slobodan prostor za prihvat drugih operatora, moguće je izgraditi zamjenski antenski stup ili rekonstruirati postojeći antenski stup. Iznimno, ako izgradnja zamjenskog antenskog stupa ili rekonstrukcija postojećeg antenskog stupa nije ostvariva, moguće je izgraditi samo jedan dodatni antenski stup za druge operatore. 

Ukoliko se dvije ili više planiranih elektroničkih komunikacijskih zona dodiruju ili preklapaju, osiguranjem pozicije u području dodirivanja ili preklapanja, dozvoljava se gradnja jednog zajedničkog stupa. 

Iznimno, ukoliko lokacijski uvjeti ne dozvoljavaju izgradnju jednog stupa koji ima takve karakteristike da može primiti sve zainteresirane operatore (ograničena visina stupa u cilju zaštite vizura i sl.) dozvoljava se izgradnja maksimalno 2 niža stupa. 

Slijedom tehnološkog razvitka elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme potrebno je postojeće antenske stupove, kao i antenske prihvate i njihovu opremu, prilagođavati novim standardima u cilju povećanja zaštite zdravlja ljudi, prirode i okoliša. 

Samostojeći antenski stupovi ne smiju se graditi na poljoprivrednom zemljištu kategorije P1 (osobito vrijedno obradivo tlo) i P2 ( vrijedno obradivo tlo). Ukoliko je zbog postizanja osnovne pokrivenosti signalom nemoguće izbjeći izgradnju samostojećih antenskih stupova na navedenom poljoprivrednom zemljištu, isti se trebaju graditi rubno. 

Samostojeći antenski stupovi ne smiju se graditi u blizini zaštićenih i evidentiranih područja urbanih i ruralnih cjelina, arheoloških lokaliteta te u užoj i široj zoni pojedinačnih građevina, kompleksa i kulturnog krajolika. Potrebno je izbjegavati i šira područja krajobraznih vrijednosti. Prije utvrđivanja mikrolokacije za izgradnju elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme na samostojećim antenskim stupovima unutar područja elektroničke komunikacijske zone, potrebno je provesti stručnu analizu odnosa građevine prema evidentiranim i zaštićenim kulturnim dobrima. Stručna analiza uključuje arheološku reambulaciju i izradu konzervatorske podloge, a prethodi izdavanju posebnih uvjeta. Temeljem provedene analize i dostavljenih podataka, nadležni konzervatorski odjel očitovat će se o mogućnosti izgradnje samostojećeg antenskog stupa na predviđenoj lokaciji. 

Dopušteno je postavljanje elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme na postojećim građevinama, u skladu s posebnim propisima. Pri odabiru lokacija za antenske prihvate u blizini škola, dječjih vrtića, bolnica i sličnih ustanova, potrebno je poštivati sigurnosnu preventivnu udaljenost od 400 m. 

Građevine elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezana oprema mogu se graditi na vojnim građevinama i u njihovim zaštitnim zonama, samo uz suglasnost Ministarstva obrane Republike Hrvatske, ovisno o namjeni vojne građevine

Područja zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode: 

Samostojeći antenski stupovi ne smiju se graditi na područjima zaštićenim, temeljem Zakona o zaštiti prirode, a posebice na područjima zaštićenim u kategoriji nacionalni park i posebni rezervat te ostalim kategorijama, ukoliko zaštićeno područje obuhvaća malu površinu. 

Ukoliko je zbog postizanja osnovne pokrivenosti signalom nemoguće izbjeći izgradnju samostojećih antenskih stupova na zaštićenom području prirode, isti se trebaju graditi rubno, odnosno na način da se izbjegnu istaknute i krajobrazno vrijedne lokacije i vrhovi uzvisina. 

Na većim površinama zaštićenih područja prirode potrebno je graditi minimalni broj stupova koji će omogućiti pokrivenost signalom. 

Pristupni put do samostojećeg antenskog stupa ne smije se asfaltirati. 

Tipsku građevinu za smještaj opreme treba projektirati na način da se koriste materijali i boje prilagođene prostornim obilježjima okolnog prostora i tradicionalnoj arhitekturi (žbukana pročelja, dvostrešni kosi krov prekriven kanalicom i dr.). 

Ukoliko postojeći samostojeći antenski stup ne može prihvatiti druge operatore, novi stup se može graditi na udaljenosti koja najmanje utječe na krajobraz, na način da se, ovisno o uvjetima prostora, odredi zona unutar koje je moguće locirati samo jedan stup. 

Uvjeti iz ovog članka moraju se primjenjivati kumulativno. 

Prosvjed protiv bazne stanice kod Bjelovara

Nažalost, prosvjedi protiv baznih stanica ne prestaju. Modus operandi uvijek je isti - bez ikakve obavijesti građanima i javne rasprave, bazna stanica postavlja se tijekom noći. Sutradan, kada građani ugledaju antene, prosvjeduje se, ne znaju kome se obratiti, nitko im ništa nije rekao, objasnio im, boje se za zdravlje. S razlogom. Zakoni koji to reguliraju? Ne postoje, a i ono malo što postoji toliko je prilagođeno teleoperatorima da zapravo ne definira nikakve kriterije postavljanja niti sudjelovanje javnosti, tek granične razine, koje su toliko visoke da je već na udaljenosti od 10-20 metara od antena (i to u razini s njima!) "sve po zakonu". Jedinicama lokalne samouprave 2009. godine je nasilno oduzeto pravo reguliranja ovog pitanja unutar njihovih teritorijalnih granica, a operatori nisu dužni poštivati lokacije ni samostojećih antenskih stupova koje su ucrtane u dokumentima prostornog uređenja, a pogotovo antenskih prihvata.

BJELOVAR Četrdesetak stanovnika Trojstvenog Markovca okupili su se jučer, 30. kolovoza, u dvorištu obiteljske kuće Slobodnjak kako bi protestirali protiv bazne stanice koju je prije nekoliko dana, desetak metara dalje, sagradio mobilni operater Tele2. Prosvjednici su zabrinuti zbog zračenja bazne stanice, koja se nalazi, kako je jedan od susjeda rekao, skoro u njihovom dnevnom boravku.

Osim toga, brine ih i to što za gradnju njezinu gradnju, prema najnovijem zakonu, nije potrebna nikakva dozvola, a to im je navodno potvrđeno u građevinskoj inspekciji. Najavili su i prikupljanje potpisa za peticiju kako bi se nova bazna stanica što prije uklonila iz njihovog susjedstva.

Više: Zvono.eu

Jesu li mobiteli opasni po zdravlje? Dr. Raos tvrdi da nisu

Na portalu zg-magazin.com.hr objavljen je članak dr. sc. Nenada Raosa pod naslovom Jesu li mobiteli opasni po zdravlje i podnaslovom Zablude uslijed neznanja kemije.

U tom članku dr. Raos, inače po struci kemičar, navodi da štetni zdravstveni učinci uzrokovani zračenjem mobilnog telefona ne postoje. Identičan zaključak naveden je i u knjižici dr. Raosa i dr. Prlića izdanoj 2003. godine. U njoj  se još navodi i:

"Rizik od smrti ili bolesti zbog uporabe mikrovalnih zračenja iz mobitela, mikrovalnih pećnica ili života u blizini baznih antena tako je malen da se ni procijeniti ne može, a opet se tog nesretnog zračenja svi boje." Nadalje: "Unatoč svemu trudu i maru znanstvenika, nije se još uspio pronaći čvrst i pouzdan dokaz da mikrovalno zračenje na ljude djeluje drugačije nego toplinski. Nikakve posljedice po zdravlje nisu utvrđene." "Ne bojte se ni antena ni mobitela!"

Članak objavljen prije nekoliko dana zapravo je sažetak ovih nekoliko rečenica, ali ovaj put dr. Raos navodi i: Nisu pronašli ništa: svi radovi koji su ukazivali na štetnost mobitela pokazali su se pogrešnima jer su autori napravili nekakav propust u istraživanju. 

Ovakve izjave rezultat su već unaprijed definiranog stava da štetni zdravstveni učinci ne postoje, a mogu se objasniti selekcijskom pristranošću, jer studije koje ukazuju na štetne zdravstvene učinke imaju propust u istraživanju, a one koje na to ne ukazuju očito nemaju. Takvim izjavama dr. Raos pogrešno informira javnost, a istodobno negira čak i klasifikaciju Svjetske zdravstvene organizacije o mogućoj karcinogenosti radiovalova i mikrovalova, i to isključivo na temelju znanstvenih studija (posebno Interphone i Hardell grupe). Nakon takve klasifikacije, nitko ne može i nema moralno pravo govoriti da mikrovalno zračenje nije štetno, niti da posljedica nakon 30-40 ili više godina neće biti.

Posebno je problematično izjednačavanje zagrijavanja uzrokovanog suncem i zagrijavanja uzrokovanog mikrovalovima, pa tako dr. Raos navodi:

Mobitel izaziva zagrijavanje tkiva na koje je prislonjen. Je li to opasno?

Kad bi to bilo opasno, bilo bi pogibeljno sjediti pokraj tople peći ili se grijati na suncu.

Ovdje je očito zagrijavanje sunca izjednačeno sa zagrijavanjem uzrokovanog mikrovalovima, međutim svatko može napraviti mali eksperiment kako bi se uvjerio u razliku:

Komad maslaca može se staviti na sunce (pa i u konvencionalnu peć), a drugi komad u mikrovalnu pećnicu. Sunčeva toplina maslac zagrijava polako, izvana, i topi ga (zagrijava) prema središtu. Mikrovalna pećnica komad maslaca zagrijava istovremeno i izvana i iznutra. Maslac se zbog toga neće topiti ravnomjerno. Mikrovalovi prodiru dovoljno duboko, pa i do nekih vitalnih organa kao što je primjerice mozak. Sunčeva toplina grije s površine, dok mikrovalna pećnica (odnosno dovoljan intenzitet mikrovalnog zračenja) zagrijava istovremeno i s površine i iznutra. To je samo jedna mala, ali bitna razlika, koja je već dovoljna kako bi se objasnilo da usporedba sunčevog, konvencionalnog i mikrovalnog zagrijavanja nije primjerena.

Dr. sc. Nenad Raos autor je šezdesetak znanstvenih radova. Niti jedan njegov rad ne bavi se utjecajem mikrovalnog zračenja ljude. Nažalost, i u ovom slučaju radi se o nedovoljnom poznavanju materije ili informiranju javnosti s određenim namjerama. Dr. Raos je kemičar, ali nije liječnik ili molekularni biolog koji ima stručno znanje u ovom području, stoga su njegove izjave vrlo pretenciozne i navode na zaključke s kakvim se ne mogu složiti ni najveći autoriteti u području zaštite od elektromagnetskih polja. Nitko osim, čini se, dr. Raosa ne može reći što će biti nakon 30 ili 40 godina svakodnevnog lokalnog "zagrijavanja" mozga, nekog drugog organa ili kronične izloženosti niskim vrijednostima RF-EMP cijelog ljudskog tijela.

Upravo zbog toga, potrebno je promovirati i ponašati se u skladu s načelom predostrožnosti. Takav pristup pojedincima ne odgovara, a nije poznato i zašto u javnosti ne predstave, kada već toliko vole govoriti o mikrovalovima, rezultate hrvatskih znanstvenih istraživanja o netoplinskom djelovanju mikrovalnog zračenja. Jedan ili više takvih radova, članaka ili plakata objave se barem jednom godišnje i dostupni su u bazi CROSBI-ja.

Hrvatskoj javnosti utjecaj mikrovalnog zračenja na ljude trebali bi objašnjavati doktori medicine i/ili osobe koje se bave takvim istraživanjima. Nažalost, oni to iz nekog razloga ne čine, a njihove uloge rado preuzimaju inženjeri tehničkih i/ili prirodoslovnih struka.

Zagreb raspisao natječaj za nadogradnju Wi-Fi mreže

Zagreb raspisao natječaj za nadogradnju Wi-Fi mreže vrijedan 9,4 milijuna kuna

Izvor: Index.hr

19.8.2016.

Grad Zagreb raspisao je natječaj za nadogradnju javnog Wi-Fi sustava čime bi se znatno trebala proširiti pokrivenost bežičnim signalom.

Procijenjena vrijednost nadogradnje Wi-Fi MAN sustava je 9,37 milijuna kuna plus PDV od čega bi 6,85 milijuna trebao platiti Grad Zagreb, 2,4 milijuna Zagrebački holding, a 120 tisuća kuna Turistička zajednica Grada Zagreba.

Zagreb je u projekt javnog bežičnog interneta krenuo krajem 2012. godine kada je raspisan prvi natječaj težak milijuna kuna, te su tada signalom pokrivena određena područja u centru grada. 

Inače, projekt bi se, kako je tada najavljivano trebao odvijati u ukupno tri faze, a ukupna vrijednost pokrivanja Zagreba bežičnim signalom procjenjivala se na 50 milijuna kuna.

Prvi natječaj, nakon kojeg je krenula izgradnja ovog sustava izazvao je brojne negativne reakcije - od toga da se pogoduje pojedinim firmama, do toga da je cijena nekoliko puta veća od realne.

Pročitajte cijeli članak.

"Wi-Fi revolucija", čini se, nastavlja se. Nakon što su ovo ljeto brojne škole, ne samo u gradu Zagrebu nego i diljem države pokrivene Wi-Fi mrežom (i to ne samo 2.4 GHz, nego i 5 GHz za koju epidemiološke studije o zdravstvenim učincima gotovo i ne postoje), Grad Zagreb je odlučio sve frekventne lokacije pokriti Wi-Fi signalom, što će uvelike doprinijeti dodatnom elektromagnetskom zagađenju glavnog grada. No, tko o elektromagnetskom zagađenju i mogućim dugoročnim zdravstvenim učincima uopće razmišlja...

EUROPAEM EMP smjernica 2016. za prevenciju, dijagnostiku i liječenje zdravstvenih problema i bolesti povezanih s elektromagnetskim poljima

EUROPAEM EMF Guideline 2016 for the prevention, diagnosis and treatment of EMF-related health problems and illnesses

Igor Belyaev / Amy Dean / Horst Eger / Gerhard Hubmann / Reinhold Jandrisovits / Markus Kern / Michael Kundi / Hanns Moshammer / Piero Lercher / Kurt Müller / Gerd Oberfeld / Peter Ohnsorge / Peter Pelzmann / Claus Scheingraber / Roby Thill

Sažetak: Kronične bolesti i oboljenja povezana s nespecifičnim simptomima su u porastu. Osim kroničnog stresa u društvenoj i radnoj okolini, fizička i kemijska izloženost kod kuće, na poslu te kod slobodnih aktivnosti uzrokuje ili pridonosi ekološkim okidačima stresa koji zaslužuju pažnju kako liječnika tako i svih ostalih članova zajednice za zdravstvenu skrb.

Neophodno je uzeti u obzir „nove izloženosti“ kao što je utjecaj elektromagnetskog polja (EMP). Liječnici se sve više suočavaju sa zdravstvenim problemima čije uzroke nije moguće identificirati. Analize, empirijska promatranja te izvješća pacijenata jasno ukazuju na interakcije između izloženosti elektromagnetskom zračenju i zdravstvenih problema. Individualna osjetljivost i ekološki faktori često se zanemaruju.

Nove bežične tehnologije i aplikacije uvedene bez procjene sigurnosti glede njihovih zdravstvenih učinaka, potiču nove izazove za medicinu i društvo. Na primjer, pitanje tzv. netoplinskih učinaka i potencijalnih dugoročnih učinaka izloženosti niskim dozama jedva da je ispitano prije uvođenja ovih tehnologija.

Uobičajeni izvori EMP-a uključuju pristupne točke za Wi-Fi rutere i servere, bežične i mobilne telefone uključujući i njihove bazne stanice, Bluetooth uređaje, niskofrekvencijska elektromagnetska polja (ELF) od mrežnih struja, električnih svjetiljaka i žica blizu kreveta i uredskog stola. S jedne strane, postoji snažan dokaz kako dugoročna izloženost određenim elektromagnetskim zračenjima predstavlja faktor rizika za bolesti kao što su neke vrste raka, Alzheimerova bolest i neplodnost u muškaraca. S druge strane, pojavu elektromagnetske hipersenzibilnosti (EHS) sve više priznaju zdravstvene institucije, administratori invaliditeta i socijalni radnici, političari, pa i sudovi.

Preporučujemo kliničko liječenje EHS-a kao dio grupe kroničnih multisistemskih oboljenja (CMI) koja dovode do funkcionalnog oštećenja (EHS), ali ipak priznajući kako osnovni uzrok ostaje okoliš.

U početku, simptomi EHS-a se pojavljuju tek povremeno, ali s vremenom im se može povećati učestalost i intenzitet. Uobičajeni simptomi EHS-a uključuju glavobolje, poteškoće u koncentraciji, probleme spavanja, depresiju, nedostatak energije, umor i simptome slične prehladi. Sveobuhvatna povijest bolesti, koja bi trebala uključivati sve simptome i njihovu pojavu u smislu mjesta i vremena te u kontekstu izloženosti EMP-u, predstavlja ključ dijagnoze.

Izloženost EMP-u može se procijeniti traženjem tipičnih izvora kao što su pristupne točke za Wi-Fi, ruteri i serveri, bežični i mobilni telefoni te mjerenjima kod kuće i na poslu. Jako je važno uzeti u obzir individualnu osjetljivost. Primarna metoda liječenja trebala bi se uglavnom fokusirati na sprečavanje ili smanjenje izloženosti EMP-u tj. smanjenje ili otklanjanje izvora EMP-a kod kuće i na radnom mjestu. Smanjenje izloženosti EMP-u trebalo bi proširiti i na javne prostore kao što su škole, bolnice, javni prijevoz te knjižnice kako bi se osobama s EHS-om omogućila nesmetana uporaba (mjera dostupnosti).

Ako se dovoljno smanji štetna izloženost EMP-u, tijelo se ima priliku oporaviti te će se simptomi EHS-a smanjiti ili čak nestati. Mnogi su primjeri pokazali kako se takve mjere mogu smatrati djelotvornima. I stopa preživljavanja djece s leukemijom ovisi o izloženosti magnetskom polju ELF kod kuće. Kako bi se povećala učinkovitost liječenja, treba se pozabaviti i širokim nizom ostalih ekoloških faktora koji pridonose cjelokupnom opterećenju tijela. Sve što podržava uravnoteženu homeostazu povećat će čovjekovu otpornost na bolest a time i na štetne učinke izloženosti EMP-u.

Ima sve više dokaza kako izloženost EMP-u ima veliki utjecaj na sposobnost oksidativne i nitrosativne regulacije kod pogođenih pojedinaca. Ovo poimanje može također objasniti zašto se razina osjetljivosti na EMP može promijeniti i zašto je tako velik broj simptoma koji se prijavljuju u kontekstu izloženosti EMP-u. Na temelju našeg sadašnjeg shvaćanja, najbolje djeluje pristup liječenju koji minimizira štetne učinke peroksinitrita - koji se sve više koristi kod liječenja multisistemskih poremećaja. Ova smjernica glede EMP-a daje pregled trenutnog poznavanja zdravstvenih rizika u odnosu na EMP i pruža koncepcije za dijagnozu i liječenje EHS-a te mjere dostupnosti kako bi se poboljšalo i povratilo zdravlje pojedinaca kao i za razvoj strategija za prevenciju.

Torino: U školama samo žičana mreža, u javnim zgradama manja izloženost

Izdvojene novosti iz srpnja 2016.

Globalno: Novi stručnjaci u inicijativi EMFscientist.org

Inicijativa je osnovana u svibnju 2015. godine sa 190 stručnjaka, a do 25. 7. 2016. pridružio se još 41 stručnjak. U dopisu koji je upućen UN-u, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji te svim državama članicama UN-a traži se bolja zaštita djece i trudnica, revizija standarda zaštite, proizvodnja i upotreba tehnologije s manjim emisijama polja, sustavna edukacija javnosti, edukacija liječnika o liječenju elektropreosjetljivosti, osnivanje fondova za istraživanje utjecaja elektromagnetskih polja i osnutak područja (zona) bez zračenja.

Španjolska: Priznato postojanje i simptomi elektrohipersenzibilnosti

Visoki sud u Madridu dodijelio je naknadu za osobe s invaliditetom građaninu koji zbog nemogućnosti obavljanja svakodnevnih poslova napustio posao. Telekomunikacijski inženjer bio je primoran napustiti posao zbog neuroloških problema izazvanih prisutnošću elektromagnetskih valova.

Francuska: Javna rasprava o nacrtu izvješća o elektromagnetskoj preosjetljivosti

Nacionalna agencija za hranu, zaštitu okoliša i medicinu rada i sigurnosti uputila je u javnu raspravu izvješće o elektromagnetskoj preosjetljivosti. Radna skupina je analizirala više od 300 znanstvenih radova, obavila razgovore s bolničkim liječnicima, građanima, istraživačima, udrugama. Izvješće bi uskoro trebalo biti dostupno na engleskom jeziku.

Italija: Torino planira smanjenje razina elektromagnetskih polja
U petogodišnjem planu razvoja grada navedeno je da je potrebno poduzeti mjere opreza i smanjiti vrijeme izloženosti i emisije elektromagnetskih polja .

Napomena: Regija Pijemont, čiji je Torino glavni grad, krajem 2015. godine već je donijela  odluku o zamjeni Wi-Fi bežičnih mreža žičanima u školama uz primjenu načela predostrožnosti. Odluka je dostupna ovdje.

Grčka: Izmjena referentnih graničnih razina 

Ministarstvo infrastrukture, prometa i mreža objavilo je namjeru stavljanja na snagu novog zakona kojim će se izmijeniti trenutna ograničenja za izlaganje javnosti u blizini baznih postaja, uvesti promjene u postupak licenciranja i poboljšati sudjelovanje lokalnih vlasti.

Turska: Izmjena referentnih graničnih razina

Prema prijedlogu novih graničnih vrijednosti referentnih veličina za izloženost opće populacije koji bi trebao stupiti na snagu za nekoliko mjeseci, predviđeno je smanjenje dosadašnjih granica za 25%.

SAD: Odobrenje za 5G mrežu

FCC je usvojio nova pravila za bežični širokopojasni pristup u frekvencijama iznad 24 GHz, što Sjedinjene Države čini prvom zemljom u svijetu po dostupnosti ovog dijela spektra za bežične usluge.

SAD: "5G" Tehnologija će zračiti najranjivije

Fizičar Ronald Powell novu "5G" Wi-Fi tehnologiju "posebno pretjeranom", budući da uključuje zračenje javnosti bez njihove dozvole i odgovarajućih studija.