Stop obmanama mobilnih operatora!
Saborski zastupnik Bulj najavljuje izmjene zakonske regulative |
Novinarki Dragani Radusinović promaknulo je pogledati spomenutu studiju Svjetske asocijacije mobilnih operatera i utvrditi jesu li istinite informacije o kojima Bulj i javnost već godinama govore - da je Hrvatska zaista jedina država Europe u kojoj za izgradnju baznih stanica nije potrebna ni građevinska ni lokacijska dozvola, a jedna od rijetkih zemalja u kojoj javnost ni na koji način nije uključena u izbor lokacija antena. Ne samo da građevinska i lokacijska dozvola nije potrebna za antenski sustav na krovu, nego čak ni za velike antenske tornjeve (inače visoke i do 50 m), za što nikakvo opravdanje ne mogu pronaći ni inženjeri građevinarstva. Novinarka se nije uvjerila na terenu na koji način se u Hrvatskoj postavljaju antene, a nije se potrudila ni kontaktirati kolege u primjerice Sloveniji, Austriji ili Velikoj Britaniji i provjeriti procedure u tim zemljama. Saznala bi da je ondje za svaku baznu postaju potrebna građevinska dozvola, a stanovništvo je uključeno u cijelu proceduru, što kroz Kodekse dobre prakse, što kroz sudjelovanje u javnim raspravama prije postavljanja antenskih sustava. Valja napomenuti da je u Hrvatskoj ishođenje građevinskih dozvola za antenske stupove bila obveza do 2009. godine, ali i tada su se postavljale mahom bespravno. U Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja danas postoji nekoliko stotina rješenja građevinsih inspekcija o uklanjanju bespravno izgrađenih i postavljenih baznih stanica. Problem je što pravna država nije najbolje funkcionirala tada, a čini se, ni danas.
Poznato je da su Njemačka, Austrija te osobito Švedska europske države koje su među prvima počele uvoditi komercijalnu 4G mrežu, te danas prednjače u razvoju iste. U svim navedenim državama u najvećem broju slučajeva postoji obveza ishođenja i lokacijske i građevinske dozvole pa nije jasno kako u tim državama razvoj mobilne mreže nije onemogućen i zaustavljen, a u Hrvatskoj bi se navodno promjenom legislative upravo to dogodilo. U nekim državama kao što su Belgija, Italija i Poljska potrebna je izrada i studija utjecaja na okoliš, odnosno takve dozvole je potrebno dobiti od lokalnih vlasti.
Možda bi operatore, koji snažno lobiraju kako bi stanje ostalo nepromijenjeno, valjalo podsjetiti na činjenice koje je u dokumentu "Base Station Planning Permission in Europe" sažela upravo njihova udruga (pa nema razloga za ne vjerovati u istinitost informacija):
Prodecura u Njemačkoj, matičnoj državi Deutsche Telekoma:
Requirements for planning permission | A site certificate from BnetzA is mandatory for all sites. This ensures compliance with exposure guidelines and other technical requirements. Permission from local planning authorities is mandatory for all installations higher than 10m. Once the site has been constructed and before it is activated emissions authorities have to be notified. |
Timescales for Permission | Typically less than six weeks. More than one year in worst cases. |
Appeals process | Legal proceedings against the local authority can take up to three years, but these occur in rare cases if the operator fulfils all the requirements for the process of site acquisition. |
Public Consultation | A public consultation process with local communities is mandatory for all operators and has to start before the application for a site certificate. |
Procedura u Austriji, matičnoj državi VIPnet-a
Timescales for Permission | Every one of the nine provinces has its own building law which makes site acquisition and permitting very complex indeed and far from being a standard procedure.Depending on the applicable law(s) (e.g. building laws of the province in which the site shall be erected) timescales vary widely. If a building permission has to be obtained, a decision to grant or refuse the application must be issued at the latest within six months of the date of the application. When the decision is not taken within six months, the appeals process needs to be initiated; which will take (at least) another six months. Often the reasons for delaying or even denying permissions are politically motivated based on claims of health issues. However, health issues are dealt with in federal laws and are therefore no permissible grounds for delaying or denying permission. Further (permissible) reasons are nature and landscape protection or other legal issues. |
Appeals process | As a general rule, every administrative authority in Austria has to decide within six months. If no decision is made within that period of time, the applicant can appeal against that delay to the superior administrative body (which also has to decide within six months). But this does not necessarily mean that a decision (whether positive nor negative) will be taken within 12 months, because there are often more than two instances involved and some local authorities tend towards deferring decisions on purpose. |
Public Consultation | In most cases of a building permission procedure, neighbours are heard and have the right to object to a site. Health issues do not constitute a reason to object within the frame of the building permission procedure.To improve the dialogue with communities, an agreement between the Austrian operators and the Federation of Austrian Communities on voluntary information by the operators prior to site erection was concluded in 2001. This is a general agreement and not only for OMEN sites which are treated equally in Austria.Furthermore, operators will instigate and/or attend voluntary pre-planning meetings with local authorities as necessary. Beginning in 2005, “mobile phone charters” were concluded with three of the 9 Austrian provinces. Main issues are a defined participation procedure for communities that join the charter and provisions for increased site sharing. |
Requirements for planning permission | Each green field base station requires a full planning permission. Compliance with regulations from the Swedish Airport Navigation Service and the Swedish Armed Forces must be met. |
Timescales for Permission | Typically three months. Worst cases are delayed up to one year. |
Appeals process | Different stakeholders can appeal to the next-level court (sequence: local government, county administration, Administrative Court, Administrative Court of Appeal and Supreme Administrative Court). |
Public Consultation | Each municipality can decide whether to impose a consultation and to whatever extent and they wish. |
Planning Authority | Local and regional authorities |
Requirements for planning permission | Base stations shall be designed fulfilling requirements contained in the Building Code and Ordinance on simply construction and works. There is no obligation to obtain location permit and building permit, but there is obligation to make building design (project). Permission from the civil aviation authority is needed. In some particular cases a building permit has to be obtained. |
Timescales for Permission | If a building permit has to be obtained, a decision to grant or refuse the application must be issued within 60 days of the date of the application. |
Appeals process | When the decision is not taken within 60 days, the appeals process needs to be initiated, which will take at least 6 months. |
Public Consultation | Not mandatory. |
Dakle, vidljivo je da operatori svim silama žele zadržati privilegije koje ni približno nemaju u svojim matičnim državama. U Hrvatskoj, dobro je podsjetiti operatore, u ovom području vlada kaos i bezakonje koje su upravo oni izlobirali, a sve s ciljem smanjenja troškova i ulaganja u mobilnu infrastrukturu. To u pravilu znači lošije po građane, njihova prava i osobito zdravlje. Bazne stanice se dizalicama na kuće i nebodere postavljaju noću, bez ikakve javne rasprave ili barem obavijesti susjedima. Kako eventualne probleme ne bi stvarale lokalne samouprave, i one su u potpunosti zakonom isključene u odlučivanju o lokacijama antena. U Hrvatskoj, za razliku od Slovenije, Austrije ili Velike Britanije, ne postoji Kodes dobre prakse koji garantira prava i obveze operatora, ali i građana. Strani operatori koji posluju u Hrvatskoj ne žele ga ni pod koju cijenu jer se vode isključivo interesom profita, a nimalo i interesima zajednice.
Iz priloženog je vidljivo i da je za dozvole operaterima u Hrvatskoj potrebno 60 dana. U Švedskoj je to 3 mjeseca do godinu dana, Njemačkoj oko 6 mjeseci, u Austriji 6 mj. do godinu dana, Francuskoj čak dvije godine, Švicarskoj jednu ili dvije godine. U tim se zemljama u potpunosti poštuje pravni poredak, pravilnike nisu sastavljali operatori nego vlasti koje, čini se, ipak malo više brinu o svojim građanima. Građanima, koju u Hrvatskoj nemaju nikakva prava. Sve su ovo činjenice koje telekom operateri i udruge koje ih okupljaju (tada nisu konkurencija) uporno prešućuju.
Svakako valja spomenuti i granične vrijednosti (misli se na tzv. referentne veličine). Istina jest da su u Hrvatskoj niže do 6,25 puta (gustoća snage) od onih koje je preporučio ICNIRP, udruga osnovana devedesetih godina prošlog stoljeća za vrijeme povoja bežičnih telekomunikacija. a čiji financijeri do danas ostaju nepoznati. Njihove granične razine temelje se na toplinskom djelovanju elektromagnetskih polja, što grubo rečeno znači da nikakvog utjecaja na živi organizam tj. stanicu nema sve dok električno polje ne bude toliko jako da uspije zagrijati to tkivo. Ovakva besmislica, upravo zbog jakog lobiranja industrije, uspjela se održati i dan danas, a znanstvenici suprotnih razmišljanja (a njih je znatno) isključuju se iz povjerenstava poput ICNIRP-ovog. Ipak, u članku nije spomenuto da, na primjer, Italija, Poljska, Belgija, Švicarska, Rusija, pa čak i Kina imaju za 100 puta niže vrijednosti gustoće snage od "visokih" ICNIRP-ovih iz 1998. godine (podsjetimo, u Hrvatskoj su niže 6,25 puta, ali samo za prostore unutar zgrada, tzv. područja povećane osjetljivosti). Među spomenutim zemljama, gotovo sve su gospodarski znatno naprednije od Hrvatske. Nije spomenuto i da je Svjetska zdravstvena organizacija upravo ta polja, koja su dio radiofrekvencijskog dijela spektra, proglasila moguće karcinogenim za ljude. To je dovoljan razlog da se dopuštene vrijednosti elektromagnetskih polja, prema načelu predostrožnosti, što više spuste.
Hrvatski građani samo žele prava dostupna i u drugim europskim državama. Ništa ni manje ni više od toga.
Iz priloženog je vidljivo i da je za dozvole operaterima u Hrvatskoj potrebno 60 dana. U Švedskoj je to 3 mjeseca do godinu dana, Njemačkoj oko 6 mjeseci, u Austriji 6 mj. do godinu dana, Francuskoj čak dvije godine, Švicarskoj jednu ili dvije godine. U tim se zemljama u potpunosti poštuje pravni poredak, pravilnike nisu sastavljali operatori nego vlasti koje, čini se, ipak malo više brinu o svojim građanima. Građanima, koju u Hrvatskoj nemaju nikakva prava. Sve su ovo činjenice koje telekom operateri i udruge koje ih okupljaju (tada nisu konkurencija) uporno prešućuju.
Svakako valja spomenuti i granične vrijednosti (misli se na tzv. referentne veličine). Istina jest da su u Hrvatskoj niže do 6,25 puta (gustoća snage) od onih koje je preporučio ICNIRP, udruga osnovana devedesetih godina prošlog stoljeća za vrijeme povoja bežičnih telekomunikacija. a čiji financijeri do danas ostaju nepoznati. Njihove granične razine temelje se na toplinskom djelovanju elektromagnetskih polja, što grubo rečeno znači da nikakvog utjecaja na živi organizam tj. stanicu nema sve dok električno polje ne bude toliko jako da uspije zagrijati to tkivo. Ovakva besmislica, upravo zbog jakog lobiranja industrije, uspjela se održati i dan danas, a znanstvenici suprotnih razmišljanja (a njih je znatno) isključuju se iz povjerenstava poput ICNIRP-ovog. Ipak, u članku nije spomenuto da, na primjer, Italija, Poljska, Belgija, Švicarska, Rusija, pa čak i Kina imaju za 100 puta niže vrijednosti gustoće snage od "visokih" ICNIRP-ovih iz 1998. godine (podsjetimo, u Hrvatskoj su niže 6,25 puta, ali samo za prostore unutar zgrada, tzv. područja povećane osjetljivosti). Među spomenutim zemljama, gotovo sve su gospodarski znatno naprednije od Hrvatske. Nije spomenuto i da je Svjetska zdravstvena organizacija upravo ta polja, koja su dio radiofrekvencijskog dijela spektra, proglasila moguće karcinogenim za ljude. To je dovoljan razlog da se dopuštene vrijednosti elektromagnetskih polja, prema načelu predostrožnosti, što više spuste.
Hrvatski građani samo žele prava dostupna i u drugim europskim državama. Ništa ni manje ni više od toga.
Kako se više ne bi ponavljale činjenice koje su na ovim stranicama iznesene bezbroj puta, najbolje je postaviti slike iz hrvatskih gradova koje dočaravaju stvarno stanje i potrebu za hitnom izmjenom zakonske regulative kojom bi ovakvi načini postavljanja antena bili strogo zabranjeni. Ovakve fotografije ne možete snimiti ni u jednoj od spomentih država.
Procedura u Švicarskoj:
Procedura u Danskoj:
Planning Authority | Municipality |
Requirements for planning permission | Each base station requires a full planning permission. Even if it is built on existing infrastructure. Compliance with national environmental regulations, spatial planning regulation and the local construction guidelines have to be met. |
Timescales for Permission | Typically one to two years. Worst cases are delayed up to five years. |
Appeals process | Different stakeholders can appeal to the next-level court (sequence: local administration, first level of appeal, cantonal court, and national court). |
Public Consultation | A public consultation is mandatory. |
Exposure Guidelines | EU Recommendation. Labour Inspectorate follows the ICNIRP recommendations when evaluating exposure, Public and Occupational. |
Planning Authority | Municipality |
Requirements for planning permission | Building permits. The applicant has to inform the Danish Business Authority about the application process. |
Timescales for Permission | Generally three to six months. Worst cases up to four years. |
Appeals process | Appeals can be made to the Ministry of Internal Affairs. |
Public Consultation | The municipality has to inform the citizens impacted. |
Requirements for planning permission | Building permits are required for all new sites. In order to get the building permit the operator has to have: the radio permit issued by NRA; the electrical power approval issued by Montenegrin Electrical Power Trade; the fire protection approval issued by Ministry of Internal Affairs and the ecological approval issued by municipality. |
Timescales for Permission | Typically 12 months (it takes six months to get the ecological approval). |
Appeals process | If the municipality does not provide the permission, operators could appeal to the Chief administrator of the local government. |
Public Consultation | Public consultations with local communities are mandatory. |
Nema komentara:
Objavi komentar