LETAK – kao hitna pomoć NOVE VLADE U ZAŠTITI I SMIRIVANJU PUČANSTVA ZBOG STRAHA OD ELEKTROMAGNETSKIH POLJA uzrokovanog BAZNIM STANICAMA. Sve ide po zakonu i pravilima EU, kažu u LETKU. Je li to tako?1. Koliko su hrvatski propisi usklađeni s propisima Europske unije kada je riječ o dopuštenim razinama koji vrijede za izvore elektromagnetskih polja?
Hrvatska ima strože granične vrijednosti u odnosu na dvadeset država EU. Vrlo niske granične razine u pojedinim gradovima su na snazi zbog provedbe eksperimentalnog razvoja tehnologija i podložne su izmjenama.
Komentar: Hrvatska nema obavezu pridržavati se graničnih razina EU odnosno ICNIRP, može u interesu nacije donijeti i strožije granične razine kao što to i jest slučaj. No to ne vrijedi ništa, ako ne postoji državno nezavisno tijelo slično kao u Njemačkoj SSK i BFS koje strogo nadzire provedbu zakonske regulative. To što Vladu i MZ savjetuju institucije koje su u sukobu interesa (znanstveno surađuju sa operatorima, a radi se o tehničkim osobama a ne liječnicima) i što se strani vlasnici ne pridržavaju hrvatskih zakona, jer znaju da to kod nas prolazi, anulira vrijednosti nižih graničnih razina. Radije bih više njemačke referentne razine i sve što ide uz njih nego hrvatske niže i sve što ide uz njih. Usput, u svojim zemljama operatori nude sve ono što vlade i građani traže, recimo Online mjerenja.
2. Tko daje dozvole za postavljanje baznih postaja?
Niti jednu baznu postaju ili antenski prihvat nije moguće postaviti i pustiti u rad bez odobrenja nadležnih tijela, prvenstveno Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja i Ministarstva zdravstva.
Komentar: za ovo moram reći da je teška laž, ako se vjeruje Marini Dropulić koja je obećala srušiti preko 200 bespravno postavljenih baznih stanica, onda nadležna tijela nemaju kontrolu ili operatorima progledavaju kroz prste. Je li to učinjeno (»rušenje«)? Da? Gdje i kada?
3. Da li je moguće postaviti izvor bez znanja nadležnih tijela?
Niti jedan izvor elektromagnetskog polja, pa tako ni bazna postaja, ne može biti postavljena ako prethodno nije napravljen proračun razdiobe i mjerenja EM polja nakon postavljanja. Nakon postavljanja periodičkim mjerenjima nadzire se ispravnost i zadovoljavanje ograničenja.
Komentar: Kako nije? Ove što je M. Dropulić htjela srušiti sve su, je li, napravljene po projektima uz znanje nadležnih tijela? Nedavno smo imali takav slučaj u susjedstvu, zbog čega se je akcijom građana antena morala staviti van pogona, a onda brzinskim muljanjem (uletom politike) opet stavljena u pogon, kada je sve »legalizirano«. Povjerenje je narušeno, a ovaj tekst MZ to samo pojačava.
4. Kako zakonodavni okvir Republike Hrvatske štiti najosjetljivije skupine stanovništva od prekomjerne izloženosti izvorima elektromagnetskih (EM) polja?
Mjere predostrožnosti koje se odnose na djecu i mlade propisane su Pravilnikom o zaštiti od elektromagnetskih (EM) polja (NN 146/14).
Komentar: Ne štiti nikako. Pravilnik i zakon već su se bespotrebno mijenjali »100puta« s ciljem na lošije, udovoljavanju operatorima (najupečatljiviji je pravilnik o antenama kao jednostavnim građevinskim radovima!). Ovo je stručno nepismena rečenica: »Mjere predostrožnosti koje se odnose na djecu i mlade propisane su Pravilnikom o zaštiti od elektromagnetskih (EM) polja (NN 146/14).« Prvo u hrvatskom jeziku ne postoji »predostrožnost« nego oprez, opreznost. Dalje zakonodavac u Pravilniku (146/14) izmišlja pojmove kao: »Javna područja jesu sva mjesta u urbanim i ruralnim sredinama na koja nije ograničen slobodan pristup općoj populaciji, a nisu u području povećane osjetljivosti odnosno profesionalne izloženosti.« a prihvatljiv je pojam: »Područja povećane osjetljivosti jesu zgrade stambene i poslovne namjene, škole, ustanove predškolskog odgoja, rodilišta, bolnice, domovi za starije i nemoćne, smještajni turistički objekti te dječja »
Tako na primjer u javnom području za frekvenciju od 900 MHz dopuštena je jakost električnog polja 1,3 puta drugi korijen iz 900, što daje 39 V/m, nešto niže od njemačkog ili ICNIRP standarda, a za »osjetljivo« područje dopuštena vrijednost električnog polja je 0,55 puta drugi korijen iz 900 što daje 16,5 V/m. To je vrijednost još od prvog pravilnika iz 2001. U čemu je problem? Ako si u stanu ili u zgradi škole, smije te se opteretiti do 16,5 V/m, ako zakoračiš van na javnu površinu, e tu te može opteretiti sa 39 V/m. Glupost nad glupostima. To je tehnički neizvedivo. A dobro, možda MZ zna, to im još nije objasnio Varga, jer je to njegova umotvorina.
5. Koja područja imaju propisane najstrože vrijednosti?
Pravilnikom su definirana područja povećane osjetljivosti (škole, vrtići, bolnice, domovi za starije i nemoćne i slično) s najstrožim vrijednostima za predviđenu izloženost tijekom cijelog dana.
Komentar: Objašnjeno u točci 4: obično muljanje, zavaravanje pučanstva i tehnički neizvedivo.
6. Države koje imaju granične vrijednosti strože od preporuke vijeća Europske unije Gradovi s eksperimentalnim primjenama graničnih razina koje su iste ili znatno niže od svih država EU Belgija (2,5 W/m2 ) Grčka (6,0 W/m2 ) Hrvatska (1,6 W/m2 ) Slovenija (1,0 W/m2 ) Bugarska (0,1 W/m2 ) Italija(0,1 W/m2 ) Litva (0,1 W/m2 ) Poljska (0,1 W/m2 ) Švicarska (0,1 W/m2 )
Komentar: Ovo je NULA od informacije i podataka koji ne služe upravo ničemu. Ovo ne bi napisala ni osoba nula elektromagnetske kulture. Koja je svrha toga? Usporedba nije moguća, jer kako usporediti hrvatskih 1,6 W/m2 za 2 GHz sa talijanskih 0,1 W/m2 za cijelo visokofrekventno područje. Tek da se nešto napiše i maše ovakvim tekstom kako MZ vodi skrb o izloženosti svojih građana elektromagnetskim poljima. Muljanje i skretanje motiva.
Nema komentara:
Objavi komentar