četvrtak, 21. lipnja 2018.

Vlada RH stala uz teleoperatere i odbila izmijeniti Zakon o gradnji

Zastupnik u Hrvatskom saboru Miro Bulj uputio je u svibnju 2018. Prijedlog zakona o dopuni Zakona o gradnji. Prijedlog zakona u bitnome se odnosi na uvođenje obveze izdavanja građevinske dozvole za građevine i radove koji se grade, odnosno izvode u zonama dugotrajnog boravka ljudi unutar građevinskog područja naselja, a sadrže izvor buke razine iznad 40 dB(A), elektromagnetskog zračenja nevidljivog spektra ili drugih nepovoljnih emisija u okoliš, što bi u konačnici, prema navodu predlagatelja, rezultiralo većom kontrolom izgradnje takvih građevina.

Cijeli dokument s prijedlogom izmjene Zakona i odgovorom Vlade dostupan je ovdje.

MIŠLJENJE Vlade RH

Vlada Republike Hrvatske predlaže Hrvatskome saboru da ne prihvati Prijedlog zakona o dopuni Zakona o gradnji, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnio Miro Bulj, zastupnik u Hrvatskome saboru, aktom od 3. svibnja 2018. godine, iz sljedećih razloga: Prijedlog zakona u bitnome se odnosi na uvođenje obveze izdavanja građevinske dozvole za građevine i radove koji se grade, odnosno izvode u zonama dugotrajnog boravka ljudi unutar građevinskog područja naselja, a sadrže izvor buke razine iznad 40 dB(A), elektromagnetskog zračenja nevidljivog spektra ili drugih nepovoljnih emisija u okoliš, što bi u konačnici, prema navodu predlagatelja, rezultiralo većom kontrolom izgradnje takvih građevina. S tim u vezi, Vlada Republike Hrvatske ukazuje na to da je odredbom članka 128. stavka 1. Zakona o gradnji (Narodne novine, br. 153/13 i 20/17) propisano da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole. Odredbom stavka 2. toga članka propisano je da se građenju građevina i izvođenju radova iz stavka 1. toga članka može pristupiti na temelju glavnog projekta, tipskog projekta za koji je Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja 2 donijelo rješenje o tipskom projektu, drugog akta, odnosno bez akta ako je to propisano pravilnikom iz stavka 1. toga članka. Odredbom stavka 3. propisano je da se potreba provedbe stručnog nadzora građenja građevina i izvođenja radova određenih pravilnikom iz stavka 1. toga članka te obveza prijave početka građenja, odnosno izvođenja istih propisuje tim pravilnikom. Stavkom 4. propisano je da su se u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka 1. toga članka investitor, projektant i izvođač dužni pridržavati svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu. Nadalje, odredbom članka 4. podstavka 15. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine, br. 112/17 i 34/18) propisano je da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može graditi antenski stup elektroničke komunikacijske opreme, uključujući i elektroničku komunikacijsku opremu. Prema odredbi članka 5. podstavka 8. Pravilnika, bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom, mogu se izvoditi radovi na postojećoj građevini kojim se postavlja elektronička komunikacijska oprema (antenski prihvat). Prema odredbi članka 6. stavka 1. Pravilnika, glavni projekti iz članaka 4. i 5. Pravilnika za građenje građevina za koje se prema Zakonu o gradnji izdaje uporabna dozvola (građevine namijenjene obavljanju djelatnosti ili građevine koje se prema posebnim propisima evidentiraju u katastru), osim projekta iz članka 5. podstavaka 6. i 7. Pravilnika, moraju sadržavati potvrde javnopravnih tijela propisane posebnim propisima. Prema stavku 2. toga članka, na izdavanje potvrda iz stavka 1. i na utvrđivanje posebnih uvjeta koje prethodi izdavanju tih potvrda, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o gradnji kojima je uređeno utvrđivanje posebnih uvjeta i izdavanje potvrda glavnog projekta za građenje građevine za koju se ne izdaje lokacijska dozvola. Prema stavku 3. toga članka, investitor je dužan prijaviti početak građenja građevina iz članka 4. toga Pravilnika i izvođenja radova iz članka 5. toga Pravilnika sukladno Zakonu o gradnji. Prema stavku 4. toga članka, stručni nadzor građenja provodi se nad građenjem građevina iz članka 4. Pravilnika i nad izvođenjem radova iz članka 5. Pravilnika, za koje se prema Zakonu o gradnji izdaje uporabna dozvola (građevine namijenjene obavljanju djelatnosti ili građevine koje se prema posebnim propisima evidentiraju u katastru). Sukladno članku 58. stavka 1. podstavku 1. Zakona o gradnji, nadzorni inženjer dužan je u provedbi stručnog nadzora građenja nadzirati građenje tako da bude u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno glavnim projektom, tim Zakonom, posebnim propisima i pravilima struke. Sukladno članku 136. Zakona o gradnji, za građenje antenskog stupa elektroničke komunikacijske opreme, uključujući i elektroničku komunikacijsku opremu, te za izvođenje radova na postojećoj građevini kojima se postavlja elektronička komunikacijska oprema (antenski prihvat), s obzirom da se radi o građevinama i radovima na postojećoj građevini koje su namijenjene za obavljanje djelatnosti, potrebno je ishoditi uporabnu dozvolu. Slijedom navedenoga, u gradnji predmetnih građevina i izvođenju predmetnih radova na postojećoj građevini, u potpunosti je osigurano poštivanje svih propisanih pravila uključujući i posebnih uvjeta iz područja zaštite zdravlja i to upravo na način da glavni projekt mora sadržavati potvrde javnopravnih tijela propisane posebnim propisima, pa tako, između ostalih, i potvrdu Ministarstva zdravstva. Također, prethodno spomenuto ostvaruje se i propisivanjem stručnog nadzora građenja, ishođenjem uporabne dozvole, te na način da su prilikom projektiranja i građenja predmetnih građevina te izvođenja predmetnih radova na postojećoj građevini, investitor, projektant i izvođač dužni pridržavati se svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje, te da se takve građevine i takvi radovi na 3 postojećoj građevini ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom. Nadalje, Vlada Republike Hrvatske ukazuje na to da predmetni Prijedlog zakona nije u skladu s odredbama Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine, br. 80/13, 153/13, 78/15 i 12/18) i Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (Narodne novine, 61/14 i 3/17, u daljnjem tekstu: Uredba) u dijelu koji se tiče obveza vezanih za procjenu utjecaja na okoliš. Naime, Uredbom su u Prilogu I. definirani zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja zahvata na okoliš, u Prilogu II. je popis zahvata za koji se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, za koje je nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, a u Prilogu III. je popis zahvata za koji se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, a za koje je nadležno upravno tijelo u županiji, odnosno u Gradu Zagrebu. Pored toga, sukladno točki 6. Priloga III., propisana je mogućnost da za ostale zahvate iz priloga II. i III. koji ne dosižu kriterije utvrđene u tim prilozima, a koji bi mogli imati značajan utjecaj na okoliš, nadležno upravno tijelo u županiji, odnosno u Gradu Zagrebu procjenjuju negativan utjecaj na okoliš na upit nositelja zahvata, mišljenjem, uzimajući u obzir kriterije iz Priloga V., odnosno u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš. Utjecaj zahvata na sastavnice okoliša (na zrak, vodu, tlo i dr., pa i na stanovništvo) ispituje se u postupcima procjene utjecaja zahvata na okoliš, u kojima se utvrđuju najprije utjecaj, a zatim i odgovarajuće mjere zaštite okoliša uz provedbu programa praćenja stanja, pa tako i mjere zaštite zdravlja stanovništva. U tim postupcima sudjeluju predstavnici jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, uz sudjelovanje javnosti putem javnog uvida. S tim u vezi, Vlada Republike Hrvatske napominje da u članku 1. predmetnog Prijedloga zakona nije određeno što se misli pod pojmom "nepovoljne emisije za okoliš". Također, Vlada Republike Hrvatske ukazuje na to da je člankom 3. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17) utvrđen interes Republike Hrvatske u području elektroničkih komunikacija, na način da su elektronička komunikacijska infrastruktura, obavljanje djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, prostorno planiranje, gradnja, održavanje, razvoj i korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža, elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme te upravljanje i uporaba radiofrekvencijskog spektra, adresnog i brojevnog prostora, kao prirodno ograničenih općih dobara, od interesa za Republiku Hrvatsku. S tim u vezi, a polazeći od Zakonom utvrđenog javnog interesa, Vlada Republike Hrvatske je stajališta da predmetni Prijedlog zakona bitno ograničuje razvoj elektroničkih komunikacijskih mreža, a osobito mreža pokretnih komunikacija. Uzimajući u obzir ubrzani razvoj i predstojeće uvođenje novih tehnologija (pokretne mreže pete generacije ili skraćeno 5G), koje zahtijevaju izgradnju većeg broja osnovnih (baznih) postaja s manjim izrađenim snagama (tzv. "small cells"), prihvaćanjem ovoga zakonskog prijedloga, kojim bi se iz važećeg provedbenog propisa o jednostavnim i drugim građevinama i radovima izuzeli antenski stupovi za smještaj elektroničke komunikacijske opreme, gotovo bi se onemogućio daljnji razvoj elektroničkih komunikacija u Republici Hrvatskoj. Ovaj zakonski prijedlog potpuno je u suprotnosti s ciljevima Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine (Narodne novine, broj 68/16), koju je Vlada Republike Hrvatske donijela u srpnju 2016. godine, kao i s mjerama iz Akcijskog plana Strategije, koje predviđaju pojednostavljenje, a ne 4 otežavanje uvjeta gradnje. Pritom treba naglasiti da postoji prostor za poboljšanje propisa iz područja gradnje i prostornoga uređenja u okviru mjere 5. Akcijskog plana Strategije - Pojednostavljenje procedura koje prethode izdavanju dozvola za građenje infrastrukture širokopojasnog pristupa sljedeće generacije radi poticanja investicija u razvoj te infrastrukture, i to u smjeru smanjivanja administrativnih zapreka i pojednostavljivanja postupaka za gradnju elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina. U tom smislu valja podsjetiti i na odredbe Zakona o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina (Narodne novine, broj 121/16), kojim je u hrvatsko zakonodavstvo prenesena istoimena Direktiva 2014/61/EU, upravo u cilju smanjenja troškova gradnje navedenih mreža i pojednostavljenja postupaka u vezi s tom gradnjom. Također, potrebno je naglasiti da problematika, navedena u uvodnim osnovnim pitanjima predmetnog Prijedloga zakona, koju predlagatelj namjerava urediti, većim dijelom nije dio propisa o gradnji, te je izmjenama ili dopunama tih propisa nije moguće riješiti. Konkretno, jakost elektromagnetskih polja i utjecaj elektromagnetskog zračenja na zdravlje ljudi spadaju u pitanja koja su uređena posebnim propisima iz područja zdravstva, a ne propisima o gradnji. Uvjeti gradnje nisu od utjecaja za primjenu tih posebnih propisa. Slijedom navedenoga, Vlada Republike Hrvatske ukazuje na ciljeve u vezi s digitalnom transformacijom i uključivanjem Republike Hrvatske u jedinstveno digitalno tržište Europske unije, te u vezi s planom uvođenja 5G usluga i gigabitnog društva, koje su prihvatili ministri država članica Europske unije na sastanku Vijeća Europske unije u prosincu 2016. godine, a prema kojima bi do 2020. godine najmanje jedan grad u Hrvatskoj trebao biti pokriven 5G mrežom, dok bi do 2025. godine 5G mreža trebala biti u svim većim gradovima i uzduž svih glavnih prometnica. Navedene ciljeve neće biti moguće ostvariti ako administrativni postupci, koji se predlažu uvesti ovim zakonskim prijedlogom, stvore dodatne prepreke izgradnji elektroničke komunikacijske infrastrukture i mreža velikih brzina, čime bi postali odvraćajući čimbenik za ulaganja u tu infrastrukturu. Također, Vlada Republike Hrvatske je mišljenja da je odredbe predloženog zakona, kojim se dopunjuje članak 128. Zakona o gradnji na način da se iz jednostavnih građevina koje se grade bez građevinske dozvole izuzmu određene građevine i radovi koji se grade, odnosno izvode u zonama dugotrajnog boravka ljudi (zone stambene, mješovite i javne namjene), unutar građevinskog područja naselja, a sadrže izvor buke razine iznad 40 dB(A), elektromagnetskog zračenja nevidljivog spektra ili drugih nepovoljnih emisija u okoliš, potrebno sagledati i sa stajališta drugih propisa. Naime, predložena razina buke od 40 dB nije u skladu s odredbama Zakona o zaštiti od buke (Narodne novine, br. 30/09, 55/13, 153/13 i 41/16) i Pravilnikom o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (Narodne novine, br. 145/04 i 46/08), kojima je propisana najviša dopuštena razina buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, te Pravilnikom o zaštiti od elektromagnetskih polja (Narodne novine, br. 146/14 i 59/16), kojim su propisane granične razine elektromagnetskih polja, postupci njihovog provjeravanja i uvjeti za dobivanje ovlasti za obavljanje tih postupaka, kao i posebni zahtjevi za uređaje, postrojenja i građevine koje su izvori elektromagnetskih polja ili sadrže izvore elektromagnetskih polja. Slijedom svega navedenoga, Vlada Republike Hrvatske predlaže Hrvatskome saboru da ne prihvati predmetni Prijedlog zakona o dopuni Zakona o gradnji.

Splitski gradski vijećnik predložio izmjene GUP-a i definiranje kriterija postavljanja baznih stanica

Ante Čikotić (MOST) postavio je pitanje o baznim stanicama na aktualnom satu 12. sjednice splitskog Gradskog vijeća. – Hrvatsaka je jedna od 4 zemlje EU gdje nije potrebna niti javna rasprava o postavljenju baznih stanica teleoperatera, ali je u Rumunjskoj, Slovačkoj i Portugalu potrebna građevinska dozvola. One nedvojbeno imaju štetan učinak na zdravlje ljudi. Kod nas se nalaze u blizini škola i javnih naselja. Planira li Grad zabraniti postavljenje istih bliže od 450 metara od vrtića, škola, bolnica, na krovovima kuća. Mislim da je vrijeme Grad zaštiti interes građana. Ovo nije napad na teleoperatere, ovo je poziv na poštivanje europskih standarda. WiFi je u nekim zemljama zabranjen u školama i vrtićima. 

Odgovorio je dogradonačelnik Nino Vela. – Zemlje EU imaju različita iskustva. Kod nas je zakon takav. Nismo sretni kada su takvi uređaju blizu stambenih naselja i nekih ustanova. Europa se po tom pitanju još usklađuju, postoje liberalni i restriktivni pristupi. Možemo uvažiti sva pitanja s terena i u našem urbanističkom planu definirati takve građevine. Kao gradska uprava ne možemo nekome zabraniti dozvolu ako je ona sukladna propisima RH.

Izvor: https://www.dalmacijadanas.hr/zasto-se-u-splitu-bazne-stanice-teleoperatre-postavljaju-u-blizni-skola-vrtica-bolnica-i-naselja

četvrtak, 26. travnja 2018.

Inspekcija naložila operatoru uklanjanje nelegalne bazne stanice (DOKUMENT)

Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja donijelo je rješenje po kojem teleoperater mora
ukloniti baznu stanicu na Radošiću.

Podsjećamo, sredinom rujna 2014. godine počeli su mirni prosvjedi na Donjem Radošiću, točnije na predjelu ‘kod bunkera’, gdje su mještani ovog naselja prosvjedom iskazali protivljenje postavljanju antena teleoperatera na jednu od kuća na Radošiću. Naime, uz objekt na koji je planirano postavljanje bazne stanice živi veliki broj stanovnika koji su istaknuli kako će im postavljanjem bazne stanice biti ugroženo zdravlje, a posebno djeci.

Unatoč prosvjedima, početkom prosinca 2015. godine ipak je postavljena bazna stanica na neuseljenu dvokatnicu. Jedan od najistaknutijih prosvjednika bio je Nikola Crnac, čija kuća se nalazi najbliže objektu na koji je bazna stanica postavljena, a u jednom od prosvjeda nezadovoljstvo je iskazao vezanjem lancem za baznu stanicu.

Nakon postavljanja stanice, Crnac je nastavio pravnu bitku upućujući pritužbe na razne adrese mjerodavnih hrvatskih ustanova i institucija. Između ostalog, obratio se Uredu pučke pravobraniteljice Lore Vidović, koja je o ovom slučaju izvijestila Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja. Nakon provedenog inspeckijskog nadzora i utvrđenih nepravilnosti, Ministarstvo je 7. veljače 2018. godine donijelo rješenje po kojem investitor – Tele 2 mora ukloniti baznu stanicu u roku od 120 dana od dana zaprimanja rješenja.

Rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja kojeg nam je dostavio Nikola Crnac možete pogledati OVDJE. (Izvor: ferata.hr)

Povezani članci:

ponedjeljak, 23. travnja 2018.

Mediji o materijalima Ministarstva zdravstva

Brojni hrvatski mediji prošlog su vikenda objavljivali članke i priče o materijalima i preporukama Ministarstva zdravstva o sigurnom korištenju mobilnih telefona. 

Izdvajamo prilog iz informativne emisije "RTL Danas" (uz komentar autora kako su najave ovakvih priča uvijek bespotrebno senzacionalističke poput ove, no u prilogu su ipak dani korisni savjeti koje većina korisnika vjerojatno nije znala).

utorak, 17. travnja 2018.

Kodeks dobre prakse u Njemačkoj

U nebrojeno objava na ovom blogu dani su primjeri tzv. dobrih praksi kod postavljanja telekomunikacijskih sustava teleoperatora diljem Europske unije. U ovom postu donosimo sve o načinu postavljanja baznih stanica u Njemačkoj, točnije pokrajini Bavarskoj. 

Iako se Njemačka čvrsto pridržava graničnih vrijednosti prema preporuci ICNIRP-a tj. Vijeća EU, način postavljanja antenskih sustava i svi preduvjeti koji su nužni kako bi se antenski sustav postavio, značajno su drukčiji nego u Hrvatskoj. U istoj Hrvatskoj gdje posluje i Deutsche grupa putem T-HT-a i u istoj državi gdje nacionalni regulator - Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) otvoreno tvrdi kako Kodeks dobre prakse o postavljanju baznih stanica nije ni potreban (nedavni članak u Glasu Koncila koji se nalazi nekoliko objava ispod ove).

Kodeks dobre prakse s teleoperatorima u Bavarskoj je potpisan još davne 1999. godine. Prva izmjena donesena je 2002. godine, a posljednja 2015. Potpisnici tj. u ovom slučaju i partneri su bavarske lokalne vlasti, telekomunikacijski operatori odnosno pružatelji usluga, građanske udruge te bavarsko Državno ministarstvo za zaštitu okoliša i potrošača.

Cilj sporazuma između navedenih strana je pružiti lokalnoj zajednici da na dobrovoljnoj osnovi sudjeluje u određivanju lokacija baznih stanica. U skladu s dogovorom, svaka općina u kojoj se planira izgradnja bazne stanice ili nadogradnja postojeće, biva obaviještena. Općina potom šalje suglasnost za lokaciju ili pak odbijenicu, a može predložiti i nove lokacije za izgradnju antenskih sustava. Teleoperatori su sporazumom obvezani razmotriti alternativne lokacije koje je predložila općina. Sporazum također predviđa i dijeljenje lokacija (ponajprije se to odnosi na antenske samostojeće stupove) kako bi se broj lokacija i izvora elektromagnetskih polja sveo na najmanju moguću mjeru.

Dio istog Kodeksa (sporazuma) je i program za mjerenje elektromagnetskih polja (FEE-2) projekt. Općine dobivaju subvencije za mjerenja razina elektromagnetskih polja te izračune i proračune parametara elektromagnetskih polja. Općine, njih 900 uključenih u program, snose svega 10% troškova. Godine 2007. bavarske lokalne vlasti provele su istraživanje u kojem je sudjelovalo oko 900 općina. Oko 80% ih se izjasnilo kako je održavanje takvog dogovora s teleoperatorima korisno, a svega 4% ih je navelo kako se protive dogovoru. Ostale općine su navele da nisu imale nikakve koristi ili da je potrebna izmjena Sporazuma. 

Dodatne informacije o ovom Kodeksu potražite ovdje.

Ove informacije su u skladu i sa studijom Svjetske asocijacije teleoperatera (GSMA) u kojoj je za Njemačku državu navedeno da je proces javnog savjetovanja s lokalnom zajednicom obvezan za sve operatore i mora početi prije postavljanja bazne stanice.

Još jednom se možemo zapitati tko već godinama koči donošenje Kodeksa dobre prakse i u Hrvatskoj? Najlakše je reći kako takvo što operatori ne žele - nisu željeli ni u Njemačkoj, ni u Velikoj Britaniji, Sloveniji, Švicarskoj, Italiji, Bugarskoj, ali su vlasti ipak odlučile prednost dati informiranju građana, redu u urbanoj sredini i ponajprije - zdravlju svojeg stanovništva.

nedjelja, 15. travnja 2018.

Hrvatska eurozastupnica uputila pitanje o elektromagnetskim poljima

Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu (EP) gđa Biljana Borzan uputila je EP-u pitanja o elektromagnetskim poljima baznih stanica. Pitanja su postavljena 26.3., a po dolasku odgovora iste ćemo ovdje objaviti. Pitanja pročitajte u nastavku teksta.


Predmet: Provedba zakonodavstva EU-a u pogledu elektromagnetskog zračenja 

Elektromagnetsko zračenje koje emitiraju bazne stanice za operatere mobilnih usluga pitanje je koje izaziva velik interes europskih građana, pogotovo onih koji žive u urbanim centrima. Građane često brine utjecaj elektromagnetskog zračenja na ljudsko zdravlje, posebno u slučajevima kada se bazne stanice postavljaju na ili u neposrednoj blizini stambenih i društvenih objekata.

Na razini EU-a to se pitanje u najvećoj mjeri regulira Direktivom 2013/35 o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika rizicima uzrokovanim fizikalnim čimbenicima (elektromagnetska polja).

1) Jesu li sve države članice implementirale Direktivu 2013/35 na zadovoljavajući način i ima li država članica koje su postavile strože granične vrijednosti od onih koje su propisane tom Direktivom?

2) Postoje li posebni propisi EU-a koji reguliraju izgradnju i postavljanje baznih stanica za operatere mobilnih usluga u kontekstu zaštite javnog zdravlja te ima li Europska komisija ovlasti da uređuje to pitanje?

3) Koja istraživanja u vezi s utjecajem elektromagnetskog zračenja na ljudsko zdravlje Komisija smatra relevantnima u kontekstu izrade i provedbe zakonodavstva EU-a?

srijeda, 11. travnja 2018.

Pučka pravobraniteljica: Veliki broj pritužbi građana na bazne stanice telekomunikacijskih operatera

Ured Pučke pravobraniteljice uputio je Saboru RH na usvajanje Izvješće pučke pravobraniteljice za 2017. godinu. Pučka pravobraniteljica gđa Lora Vidović godinama upozorava nadležne institucije, prvenstveno Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo graditeljstva na veliki broj pritužbi građana vezano za postavljanje baznih stanica telekomunikacijskih operatera.

Sa žalošću možemo ustvrditi da u proteklih nekoliko godina nadležne institucije nisu poduzele gotovo ništa kako bi se zakonodavstvo regulirano i prilagodilo najboljim europskim praksama u području zaštite građana od elektromagnetskih polja i samog informiranja pučanstva. Na te činjenice, nikada izravnije, u Izvješću za 2017. godinu upozorava i Pravobraiteljica. Čini se da ni njeni višegodišnji apeli nisu dovoljni kako bi se stanje počelo mijenjati.

Šokantna je činjenica da se uporabne dozvole potrebne za telekomunikacijske bazne stanice najčešće gotovo i ne traže, pri čemu teleoperateri svjesno krše Zakon o gradnji te ostaju nekažnjeni (izuzetak je samo Istarska županija gdje su u kraćem vremenu zbog toga izrečene dvije kazne o čemu smo već pisali).

Citiramo dijelove iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2017. godinu:

Ponovno se značajni udio pritužbi odnosio na elektromagnetsko zračenje baznih stanica mobilnih operatera, o čemu smo detaljno pisali u Izvješću za 2016. Od tada se u zakonodavstvu, unatoč kontinuiranim preporukama MZ-u, nije ništa promijenilo. Tijekom 2017. pritužbe su se odnosile na valjanost uporabnih dozvola, a najčešće nisu ni zatražene niti su izdane, te je više puta bilo potrebno slati požurnice kako bismo dobili očitovanje građevinske inspekcije. Istarska županija te Pula i Zagreb postrožili su kriterije za postavljanje ovih izvora značenja, a bilo bi dobro da i druge JLP(R)S slijede ove primjere. Zanemaruju se opasnosti koje ovo zračenje, kao i buka, mogu imati po zdravlje, pa je potrebno povećati svijest nadležnih institucija za učinkovitijom zaštitom zdravlja u ovim slučajevima.

PREPORUKE:
- Ministarstvu zdravstva, da u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i energetike te Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja i u skladu s Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću izradi novi Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja i objavi popis izvora elektromagnetskih polja u obliku upisnika; 
- Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, da evidentira i nadzire izdavanje uporabnih dozvola baznih stanica mobilnih operatera i razmotri reguliranje drugih dozvola iz svog djelokruga rada;