četvrtak, 25. veljače 2016.

'Infrastructure Today' o zračenju

Neionizirajuće elektromagnetsko zračenje radiofrekvencijskog spektra u Indiji je vrlo aktualna tema. Tamošnji časopis Infrastructure Today u broju od veljače objavio je veliku priču s posebnim osvrtom na zračenje baznih stanica. Za časopis su intervjue dali stručnjaci s tamošnjih sveučilišta te dr. Michael Repacholi, osnivač udruge ICNIRP koja je postavila standarde izloženosti, danas savjetnik telekomunikacijske industrije. Tema je zanimljiva i  razrađena vrlo opširno, a može se pročitati ovdje ili u nastavku (na engleskom jeziku).


Criss-crossing the airwaves, radio frequencies (RF) have woven a tangled web of confusion that has the world´s leading scientific authorities at loggerheads. We are none the wiser.

Earlier last month, civic authorities sealed a mobile tower atop a school building in the town of Aurangabad in the state of Maharashtra after residents registered as many as six complaints, citing radiation concerns.

In India´s most popular tourist destination Goa, local residents continue to oppose new mobile towers in Mormugao at all gram sabhas (local self-government) of the six village councils in the district and at the meetings of the Mormugao Municipal Council. Not only have they refused permissions but they have grilled their village councils over the issue and asked it to refuse such proposals in the future. They have also passed a resolution to deny permission to towers and resolved to ask the Goa Sate Pollution Control Board to conduct a study on the radiation level of the existing towers near the village.

At another area in Goa, there were five incidents in 2015 in which residents got together and warned their local body to stop the installation of mobile towers. Such opposition to mobile towers has become a regular occurrence, aided by the fact that towers are also set up routinely without the necessary permissions. In fact, site workers employed by Reliance Jio were taken to a police station by local residents as the employees continued to work to install a tower on National Highway 17. A letter written last year by cellular companies in protest against their towers being sealed estimated that as many as 1,700 towers had been sealed in 2015 all over India.

The top six companies cited this as one of the reasons for the rising incidences of dropped calls, saying every 40 sites sealed caused an average 20 per cent increase in call drops. To be sure, the reasons for dropped calls are numerous, ranging from scarcity of spectrum, increasing smart-phones, dead zones, too many operators, networks optimised for data services by the operators themselves, unprecedented subscriber growth and greater tele-density, among others.

However, the problem of dropped calls has unwittingly but squarely put the focus also on the sealed towers and on the greater debate about radiation levels. ´Nowhere in the world do they have so many cellular operators,´ says Prakash Munshi, a concerned citizen who has been instrumental in getting towers sealed off in urban settlements in Mumbai. He adds, ´Our country is the only country in the world that has 14 operators. Even in bigger countries like the US and Australia, there are just three or four major operators. Greater the number of operators, the greater the number of antennae to be found.´

Indeed, with increasing numbers of towers and with multiple loading of radio equipment across technologies (2G, 3G, 4G, CDMA, Wi-Fi) at each tower, there has been an increasing concern regarding increased radiation levels at each tower site. There are various estimates of cell towers (base stations) but they mostly put the number of towers between 4.5 and 5 lakh. Projections are that the country requires about 1-2 lakh more towers by 2017 and even that may not be enough given that 4G requires many more towers than 2G or 3G to meet both coverage and capacity requirements. With citizen groups like Munshi´s creating awareness both online and offline about the radiation levels from these towers, residents´ welfare associations are only going to be more watchful in the future. Already commanding a global following online, Munshi´s awareness campaigns are spreading their messages as far away as the US and Europe where citizen groups have been instrumental in getting towers sealed off.


Most countries follow norms prescribed by the International Commission on Non-Ionizing Radiation Protection (ICNIRP), a non-governmental organisation (NGO) based in Germany. However, this is where it gets contentious.

A number of academicians and researchers worldwide have contributed to a bio initiative report (BIR), first published in 2007, with subsequent updates in 2010, 2014 and 2014. The BIR believes that the safety norms should be far lower than those set by ICNIRP.

Second, even among the countries that have accepted the ICNIRP norms, the real radiation levels are far lower and actually closer to the limits set forth in the BIR. In India, the Department of Telecommunications came out with revised guidelines, adopting one-tenth of the norms set by ICNIRP from September 2012 onwards. However, even these lower limits that are currently in place in India are far higher than the BIR norms. Moreover, the Parliamentary Standing Committee Report on Information Technology 2013-14 also clearly mentions on Page 35 that even after the reduction of the norms, the emission is still higher than many other countries.

That hasn´t stopped the Indian authorities from proudly advertising the fact India is one of the few countries in the world with the toughest EMF radiation standards for mobile towers and handsets. After all, why let facts get in the way of a good story! In 2012, a report by the World Health Organization´s International Agency for Research on Cancer (IARC) classified radiofrequency (RF) electromagnetic fields (EMF) as Group 2B possibly carcinogenic to humans. One of the 30 experts involved in the evaluation of scientific evidence concerning wireless radiation and cancer was Dr. Dariusz Leszczynski, PhD, DSc, Adjunct Professor of Biochemistry from the University of Helsinki, Finland. He says there was enough scientific evidence to be suspicious about the possibility of health effects but it wasn´t enough to be certain and consider the health effects as proven.

However, Professor Girish Kumar, IIT Bombay and Munshi both say it is the long and prolonged exposure of a number of tower clusters in the midst of urban settlements that have the ability to cause long-term harm. Moreover, with much that is yet unclear on the issue, people at large in India are unaware of what precautions to take. Kumar also adds that in addition to towers and indiscriminate usage of cellphones, a 24-hour daily exposure to wi-fi at one´s home over 5-10 years is also damaging.

Dr. Leszczynski concurs and says the problem in India is the location of cell towers. ´Often, these are located in large clusters and, often, these clusters are too close to human dwellings. I have seen cell tower antennas located in such way that a person could touch them from the window or balcony of the flat. This is a bad location,´ says Dr. Leszczynski. He adds, ´There are also concerns that the power emitted by cell towers is above the allowed limits.´

In the absence of universally acceptable guidelines on radiation norms, it has pretty much been left to respective governments of the world to decide their own standards. In some countries, self-policing has been a step in the right direction with respect to keeping radiation at low levels. So far, countries such as Belarus, Bulgaria, Chile, China, Israel, Lithuania, Poland, Russia, Belgium, Greece and Italy are observing limits below both the ICNIRP and the Federal Communications Commission (FCC) regulations.

Although France and Australia also follow the extremely high ICNIRP norms, their actual levels of radiation are much lower than the countries just mentioned. In France, actual radiation levels are at 20 mW/msq for 97 per cent of their antennae. In Australia too, according to the Australian Radiation Protection and Nuclear Safety Agency (ARPANSA), the actual radiation levels range from 0.904 mW/msq to 150.99 mW/msq.


In India, the decibel levels in the argument over the effects of radiation have risen over the last couple of years with no clear consensus thus far.

The Indian government´s thrust for smart cities, digital highways, wi-fi hot spots, et al., have been given the thumbs up. However, it is worth noting that Prime Minister Narendra Modi had expressed caution as early as 2013 saying ´there is an urgent and very essential need for assimilation of awareness about the hidden danger to the health of the masses.´

In 2012, the Department of Telecommunications (DoT) issued advertisements in national dailies warning of health hazards and listing precautionary measures. Kumar of IIT Bombay says, ´Based on our reports in December 2010 which I presented to the government, an Inter-Ministerial Committee had then made many recommendations to the DoT.´ He adds, ´Unfortunately, I am not invited to any deliberations on the subject any more since I am seen as a scaremonger.´ Escalating the war of words, TRAI and cellular companies have spoken out and/or issued full-page newspaper advertisements to allay public fears over radiation, claiming mobile towers are totally safe as well as a necessity.

What has caused the authorities to change their stance between 2012 and now? ´Lobbyists and industry stakeholders obviously play a part in these matters,´ says Kumar. He points to the fact that the government has raised over Rs.2 lakh crore thus far in spectrum auctions and is set to conduct another round of auctions soon. Munshi continues to attend talk shows, discussion forums and meet local government authorities to spread awareness and to try effect a change in legislation for better safety standards and proper procedures and permissions for setting up new towers. In an attempt at bringing in more transparency, the Department of Telecommunications, cellular service providers and Ramboll India have set up a National Electro Magnetic Frequency Portal (NEP) to provide a public interface. However, government is yet to open the portal to the public to access EMF related information and a GIS-based database of cell towers in their areas. Currently, the platform serves all Indian cellular service providers to manage their tower base, tenancies and radio frequency technical parameters for handling EMF regulatory compliance.

However, citizen stakeholders such as Munshi and others are not impressed and have called it an eyewash.


What cellular operators worldwide need to take note of is the fact they could be faced with the same situation as exists in other industries where EMF fields are generated. In such industries, insurance companies generally exclude cover for illnesses caused due to prolonged exposure to radiation. Insurance brand Lloyds´ Emerging Risks team has already published a report on EMF from mobile phones but has refrained from commenting further on the issue since then.

The world´s second largest reinsurance provider Swiss Re also published a report in 2013 titled SONAR. The report pointed out a high loss potential to the insurance industry caused by the large numbers of people being exposed to EMF worldwide. However, Reto Schneider, Head, Emerging Risk Management, Swiss Re, says, ´Our assumptions are scenario driven, not fact-based. The long-term effects of low energy radiation or the effects of highly pulsed high frequency signals on the human body are still unclear. In particular, in a world of connected smart devices and sensors, this is an area to be closely followed.´


Accusations and counter-accusations have been levelled thick and fast in this dispute with academicians and scientists pointing the fingers of blame at Michael Repacholi, Founder Chairman of ICNIRP, for his and ICNIRP´s close links to the industry. Repacholi subsequently went on to head the WHO´s EMF Project, thereby creating a situation that can at the very least be described as a conflict of interest.

In a Wikipedia entry about ICNIRP, the Council of Europe, a regional, intergovernmental organisation of 47 states, has this to say: ´it is most curious, to say the least, that the applicable official threshold values for limiting the health impact of extremely low frequency electromagnetic fields and high frequency waves were drawn up and proposed to international political institutions (WHO, European Commission, governments) by the ICNIRP, an NGO whose origin and structure are none too clear and which is furthermore suspected of having rather close links with the industries whose expansion is shaped by recommendations for maximum threshold values for the different frequencies of electromagnetic fields.´

Denying these charges, Repacholi says the recommendations made by the BIR do not reflect ´mainstream science´ and is the work of ´scientific activists´ (see inset interview).


Interestingly, parties on both sides of the argument agree on at least one thing. Repacholi, Kumar, Munshi and Dr. Leszczynski all concur that cellular companies do need to erect more towers, albeit for differing reasons.

´The greater the number of base stations, the lower RF signals everyone receives. This is because with more base stations, the mobile phone will be closer to a base station when making a call and so need a lower RF signal,´ says Repacholi.

Munshi, Kumar and Dr. Leszczynski agree to a greater degree when they say tower companies and operators need to set up more low power towers. ´This would be a win-win situation for all as it will result in less dropped calls and less exposure from both cellphone and cell tower radiation. The problem is that this issue is not well explained to people,´ says Dr. Leszczynski.

´Lower power towers would also not need a power amplifier, hence no need for the air conditioning either. That means no need for diesel generators and the towers could probably be served by just a solar panel. That would be true green telecom,´ says Kumar.

However, setting up more towers would need huge investments to the tune of Rs.15 -20 lakh for a single tower, or about Rs.75,000 crore to Rs.1 lakh crore for another 5 lakh towers. Kumar has a simple solution. He proposes raising the rate for voice calls by a mere 5 paise. Considering 18 minutes of average talk time multiplied by 90 crore subscribers and 365 days, the industry could easily raise at least Rs.30,000 crore a year, says Kumar, who presented his calculations to the government in 2010. ´It fell on deaf ears,´ he laments.

The Cellular Operators Association of India did not respond to repeated emails from Infrastructure Today on the issue of why companies did not see it fit to invest in low power towers but only on high power ones.


The argument by the Indian government authorities that conclusive proof is needed doesn´t wash. At least, not in the aftermath of reports that have linked long and prolonged exposure to cell-tower radiation with cancer in many urban dwellings. No doubt that the awareness over the health impacts of cell tower radiation is still at a nascent stage worldwide which makes it more important to exercise utmost caution. Equally, policies must be industry-friendly so that companies can make judicious investments in the right technologies as and when required. For instance, pricing spectrum 25 times higher than other countries will obviously use up what capital companies have with them and leave them cash-strapped for investments in the right technologies for safe and effective services. Additionally, spectrum allocation needs to be more efficient. It is also high time the merger and acquisition rules were amended in order for consolidation to take its natural course so that a healthy market develops.

Both Munshi and Kumar are of the firm opinion that telecommunications is headed the way of the tobacco industry. ´My parents told me 40 years ago that smoking cigarettes can kill a person,´ says Kumar. ´However, it is only as recently as five years ago that pictorial warnings were mandated on cigarette packets.´ ´How many more cases of cancer will we have before the powers that be consider them as conclusive evidence?´ Munshi demands.

In as populous a country as India which has an urban teledensity of about 150 per cent, it is time the government looked at the issue through a different lens. Or with each call, we could be dialling disaster.

- Rouhan Sharma

Professor Girish Kumar of the electrical engineering department of IIT Bombay, has researched electromagnetic fields for decades. Here, he explains why telecommunications is fast becoming the second cigarette industry.

The Bio-initiative Report (BIR) has been criticised for its alarmist stance. Comment. The Bio-initiative Report was first prepared by 29 scientists from 10 different countries. They submitted 3,800 scientific papers, 2,000 of which appeared in 2007 and another 1,800 in 2012. Since then, there have been several hundred more papers by more numbers of scientists.

These have been published in all the possible reputed journals which have also been referred by other experts. Do you think that close to 4,000 papers with maybe hundreds of scientists and several hundreds of reviewers are all wrong? Why do you think anyone would criticise a group of academics?

All governments in the world are making huge money through auctioning spectrum. Since we are talking about India, we have had three rounds of major spectrum auctions. Four years back, the government raised Rs.61 thousand crore. Two years ago, they raised about Rs.67 thousand crore and in March 2015, they raised Rs.1.1 lakh crore. Out of that, they received 25 per cent as advance i.e., Rs.28 thousand crore. The balance Rs 82 thousand crore is yet to come from the cell operators. This is why the government is supporting the operators as they need to get that money. This is the situation all over (again).

The operators are big cash cows. Of course, this is only part of the explanation. Nevertheless, India does follow international guidelines set by ICNIRP, also adopted by most countries... Yes, the name sounds good. It is the International Commission for Non-Ionising Radiation Protection. A common man thinks it must an international body of repute. It is actually an NGO started by a person known to have industrial links. He is the Founder Chairman of ICNIRP. The same person was also Chairman of the World Health Organization´s EMF Project. As long as he was there, WHO never admitted a health problem. In 2006, scientists actually filed a petition to remove him from WHO. If you see the WHO reports till 2006, there is absolutely no effect on health. However, coming back to your question, ICNIRP has also mentioned that their guidelines are only for short-term exposure and not long term. They´ve mentioned it is for an ´average over six minutes´. What is good for six minutes, we seem to have adopted it for 24 hours! However, the guideline itself was not correct and the guideline for GSM 900 was 4,500 and for 3G and 4G it was 10 thousand milliwatt per meter sq.
Are we to conclude the guidelines are not an indicator of actual safety levels?
I am claiming those guidelines are not safe and according to the BIR also, they are not safe. This is why I have been asking the Indian government to ask operators to reduce the transmitted power and adopt a better radiation norm. Russia, China, Italy, France, Poland ´ all these countries have adopted absolute maximum cumulative radiation as 100 milliwatt per meter sq whereas in India we have 450 for GSM 900 and 1,000 for 3G and 4G. This is a gap of ten times! Switzerland and Sweden have adopted 42 milliwatts per meter sq. The Austrian Medical Association (AMA) is also very clear about it. They say exposure of more than four hours a day and greater than 1 milliwatt per sq is very far above normal. Therefore, what I am saying is not only based on the BIR, but also the AMA as well as other places where scientists have done experiments.

You also have a critic in KS Parthasarathy, former secretary of the Atomic Energy Regulatory Board.
I have never met him. I don´t know what the problem is. 
I know he is a retired BARC scientist and has been working mainly on nuclear radiation which is ionising radiation. However, if you say non-ionising radiation is not harmful, that is not correct. There is an equation for energy i.e., energy is power multiplied by time. The more the power, the more the radiation, and hence the discomfort. Next is time. If you stand in the sun in the noon for five minutes as compared to 50 minutes, there will be a difference. So, time is also important. If you are exposed to higher power, it will take less time to affect you. If it is lower power, it will take longer to affect you. That´s the basic principle. 
For instance, let´s see how the microwave reacts with humans. When microwave radiation impeaches on the human body, it penetrates the skin. It goes inside and heats the blood and the water inside our bodies. They start vibrating at 900 MHz, or 900 million times per second when the radiation impeaches on it. This creates friction, which causes heat and DNA damage. This is known as non-thermal effect. This is what happens in microwave cooking and that is why the heat penetrates the food and heats it from inside out.

However, normal heating is from outside to inside. Heat from the sun is also from outside to inside. If you stand in the sun, it is first the skin which gets heated. In microwave, it penetrates the body and at 1800 MHz, it is almost like two billion times per second. What happens is that the heat which is generated inside the body is trapped by the skin. From the sun, the skin offers protection but from microwave radiation, it keeps the heat intact.
Where does India stand now with respect to the regulations on radiation?
When cellphone technology came to India in 1995, there were no norms at all. In 2008, they adopted these ICNIRP guidelines. Then, in 2010, they were planning to come out with another paper. That is the time I got seriously involved. Since 2010, I probably made about 40 trips to Delhi and have been meeting all the officials of the government. I made various presentations and we saw that the government did not know there are so many associated health hazards. Subsequently, they formed an inter-ministerial committee in 2010 to look into the matter.

What happened then?
They came out with their independent report which took a lot of inputs from the report I had presented to them in December 2010. I had never said to do away with towers. I said that the norm of 4,500 was extremely high and should be immediately reduced to 100 milliwatt per meter sq with immediate effect. In two years, I proposed to reduce it to 10 milliwatt per meter sq. This meant that operators had to reduce the transmitted power and put up more numbers of towers to account for the reduced power output. That would generate a lot of savings as companies wouldn´t need a power amplifier at the output, hence no cooling and no diesel generators. Since the power requirement would reduce, maybe they could put up just a solar panel to do the job. That would be a true green telecommunication industry.

So, where do you think we are headed?
It is exactly the cigarette industry which is repeating itself here. Forty years ago, I knew cigarette smoking was not good. Yet, it is only in the last five years that governments around the world woke up and started saying that smoking kills. Earlier, they would just say cigarette smoking is injurious to health.

- Rouhan Sharma

Michael Repacholi, Founder Chairman, ICNIRP and former head of the World Health Organization´s EMF Project, comments on the radiation issue in India and takes a few tough questions.

Is it basically a technology investment that cellular operators need to make if they have to reduce the radiation levels from base stations? (Because it is then a simple explanation as to why they aren´t doing it)!

Base stations are engineered to provide radio frequency (RF) signals to a given area called a ¨cell¨ (this is why they are sometimes called cell phones). The strength of the signal is just sufficient to allow the mobile phone user to make a good quality call. If the RF level of the base station is lowered, then the calls will either be low quality or voids will occur in the area covered so no call can be made. Obviously everyone wants to make good calls, but you need sufficient RF signal to do this.

India has adopted one-tenth of ICNIRP´s norms for RF signals from base stations. Does that mean the ongoing agitation against cell site towers in India has no basis? Base station RF signals are normally extremely low, some 100s to 1000s of times below ICNIRP limits. So making the ¨political¨ decision, not ¨health-based¨ decision to reduce the standards to one-tenth of ICNIRP does mean that the ongoing agitation against cell site towers in India has no basis. However, if base stations are removed then coverage is lost and people will not be able to make calls. Alternatively, the base stations and the mobile phone try to increase their signal strength so the person using the phone is subjected to much higher RF levels. In addition, people living near base stations that have to increase their signal to communicate with the mobile will also receive higher RF exposures.

In India, you also find tower clusters. Some traffic police have complained of being unable to continue working beyond a week at a stretch, at one such location in Mumbai.
Clusters of base station occur because different operators want to use the same location. Being near a high traffic area appeals to operators since their base stations will be used more. In this case however, the regulator must ensure that the RF signals from the cluster of base stations still complies with the Indian standard. There is no health reason why police could not work in areas where there are many base stations.

Is it all right to set up base stations in the midst of urban settlements and schools without regard to maintaining guidelines with respect to distance, number of towers, i.e., unplanned growth?
People should realise that the RF signals from base stations are generally lower than the RF signals from TV or radio stations. Also, the RF signals from TV and radio stations are absorbed by the human body to a much greater extent than base station RF signals. Secondly, the greater the number of base stations, the lower RF signals everyone receives. This is because with more base stations the mobile phone will be closer to a base station when making a call and so need a lower RF signal. A base station on top of a school or hospital actually provides the lowest exposure beneath the antenna. While there is parental sensitivity about base station near schools, there is no health reason not to have the base station on top or nearby. There are a number of countries where base stations have been installed illegally and so the regulator should require all illegally installed base stations to be removed. Also, the regulator must ensure the base stations comply with ALL appropriate regulations.

ICNIRP guidelines set exposure norms for high-intensity, short-term, tissue-heating thresholds and do not protect us from low-intensity, chronic exposures common today.
The ONLY established effects of exposure to RF are caused by short-term heating of tissue. NO adverse health effects have ever been established from long-term low-level exposures. ICNIRP and WHO have been studying this issue for decades and still no well-conducted scientific study has found any carcinogenic or any other long-term RF exposure effect on human health. If they did, they would have a case to lower the limits significantly. Besides radio and TV signals, at higher strengths and causing higher RF exposures than base stations have been around for many decades with no increase in cancer risk. There are increasing numbers of researchers and academics who are arguably seen as more credible, independent, without any links/and/or not funded by the industry, who advocate far stricter norms. According to the BioInitiative report (BIR), the safe radiation density is 1 mw per msq for outdoor and 0.1 for continuous indoor exposure. The BIR was written by ¨scientific activists¨ who have no credibility as research scientists. This report has been strongly criticised by many government agencies for being selective with their studies and accepting the results of very low quality studies to promote their preconceived agenda. Such a report has no credibility with mainstream science.

While there can be variations in studies done by different groups of people, could you provide say why there is such a difference of opinion on what is essentially a technical, empirical issue, and not a subjective one?
Mainstream science requires that studies be conducted to a high quality level. Otherwise, there can be no confidence that the results of low-quality studies are accurate or provide any useful information.

Are the ICNIRP guidelines any indicator of actual safety levels? They have long been criticised as being non-protective and developed by a self-selected group of industry insiders. I believe ICNIRP may be currently revisiting these limits.
ICNIRP guidelines are now used by over 50 countries around the world. The limits ICNIRP promotes are very protective, by at least a minimum of 50 times below any RF exposure likely to produce an adverse health effect. ICNIRP has no relationship with industry, and it is forbidden for any ICNIRP member to have been a member of any industry group, or to receive any funding from industry. ICNIRP is funded only by government agencies and international organisations such as WHO, and is an entirely independent scientific commission. You should get the facts about ICNIRP from its website at: www.ICNIRP.org Yes, ICNIRP is currently revising its RF guidelines and they should be ready for public comment later this year.

The WHO´s International Agency for Research on Cancer (IARC) classified Radiofrequency radiation as a Group 2B ¨Possible Carcinogen¨ in 2011. However, WHO continues to ignore its own agency´s recommendations and favours recommendations made by ICNIRP. Why is this so?
IARC did classify RF as possibly carcinogenic. However, this has been widely misinterpreted as meaning that RF exposure could cause cancer. This is not true. In fact, the 2B classification merely means that there are a couple of studies suggesting RF may cause cancer, but the vast majority of studies do NOT show RF causes cancer. As a result, WHO issued a fact sheet following the IARC classification clarifying the IARC statement by noting that RF has NOT been shown to cause cancer.

Četiri mjeseca informativne kampanje u Srbiji

Telekom Srbije (u većinskom vlasništvu Republike Srbije), Ministarstvo telekomunikacija, trgovine i turizma te Elektrotehnički fakultet Beograd, u studenom 2015. pokrenuli su informativnu kampanju "Biraš kako komuniciraš" u kojoj se korisnici mobilne telefonije savjetuju na koji način se može smanjiti izloženost elektromagnetskom zračenju.

Pokrenuta je web stranica www.kakokomuniciras.rs na kojoj se, pokraj savjeta o pravilnoj upotrebi mobilnih uređaja, nalaze osnovne informacije o izvorima elektromagnetskog zračenja, načinu funkcioniranja mobilnih mreža i zakonskim okvirima u ovom području. TV spotovi s korisnim informacijama emitiraju se svakodnevno, a također informacije se objavljuju i na vrlo posjećenim tamošnjim internetskim portalima.

Među osnovnim preporukama, obrazloženim na stranici kakokomuniciras.rs, nalaze se savjeti korisnicima da izbjegavaju korištenje telefona uslijed slabog prijema signala, udaljavanje uređaja od sebe prilikom uspostave veze ili za vrijeme noći i spavanja, kao i korištenje SMS poruka za kratke dogovore.

Kampanja je pobudila veliki interes građana. Ovdje je poveznica na YouTube kanal sa zanimljivim video zapisima objavljenim u svrhu informiranja građanstva.

I dok je u Srbiji elektromagnetsko zračenje, osim primarno zdravstvenog, pitanje i zaštite i očuvanja okoliša, pa je tako za svaku baznu postaju potrebna i studija utjecaja na okoliš, u Hrvatskoj brojna administracija zadužena za očuvanje i zaštitu okoliša uopće ne percipira problematiku neionizirajućeg zračenja. Na stranicama Ministarstva zaštite okoliša i prirode nije moguće pronaći nikakve informacije o zračenju i utjecaju na okoliš te stav Ministarstva prema tom problemu. Isto vrijedi i za Agenciju za zaštitu okoliša, Državni zavod za zaštitu prirode i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Čini se da u Hrvatskoj o okolišu najviše 'brinu' sami operatori, koji navode, citiramo, da je jedan od kriterija za odabir lokacije baznih stanica da na određenom području ne rastu ugrožene biljne vrste. Ako je briga o okolišu ista kao i prema ljudima, onda je sasvim sigurno katastrofalna.

nedjelja, 21. veljače 2016.

I u Ližnjanu pobuna protiv VIPnetove bazne stanice

21. veljače 2016. - istarski.hr

Izvor: arhiva udruge Zdravo naselje
Na zamolbu inicijative iz Ližnjana, predstavnici udruge Zdravo naselje, osnovane zbog otpora VIPnetovoj baznoj stanici u Novoj Verudi, 20. veljače su održali informativno-radni sastanak s predstavnicima slične inicijative iz Ližnjana, Brankom Grbinom i Brankom Matićem.

Grbin i Matić su upozorili na „potencijalno po zdravlje i okoliš opasnu“ baznu stanica koja je u Ližnjanu, po njima, postavljena protivno propisima, jer osoba koja je potpisala ugovor s VIPnetom čak nije ni vlasnik nekretnine!

Ližnjanci su kolegama iz Nove Verude ukazali i na zdravstvene probleme osoba koje žive u blizini stanice. Naime, u posljednjih sedam godina, koliko traje njihova borba, bračni par čija je kuća na samo trideset metara od sporne bazne stanice ima velikih zdravstvenih problema. Grbin i Matić njihove zdravstvene probleme povezuju s baznom stanicom i njezinim zračenjem.

Društvo Zdravo naselje u svom priopćenju ističe da će rado pomoći građanima koje muče slični problemi, te poduzeti potrebne mjere u cilju zaštite zdravlje građana, okoliša i vrijednosti teško stečene imovine. (N.Č.)

Dramatična noć u kojoj je slomljen žestok otpor trećoj GSM mreži

Nacional, 20. srpnja 2004.

Nakon više od dvije godine političko-birokratske telekomunikacijske afere, Hrvatska će ipak dobiti trećeg GSM operatera. Osnova za njegov ulazak, raspisivanje natječaja u domaćem i stranom tisku, više se ni na koji način ne može spriječiti tako da će dugo očekivani tender za najboljeg ponuđača već ovog tjedna ugledati svjetlo dana. Za uspješno rješenje afere koja traje još od ljeta 2002. zaslužni su ministar Božidar Kalmeta, državni tajnik Kalmetina ministarstva Dražen Breglec i čelni čovjek Vijeća za telekomunikacije Željko Debanić. Kako je poznato, prošlotjedna sjednica Vijeća za telekomunikacije bila je otvorena za javnost pa je većina hrvatskih medija zabilježila jednoglasno izglasavanje odluke o raspisivanju natječaja koji će napokon razbiti duopol postojećih operatera HT-a i VIPneta.

Raspisivanje natječaja za trećeg mobilnog operatera rezultat je riskantne akcije Kalmete, Debanića i Bregleca. Dok nisu stigli u Kalmetino ministarstvo na sastanak, članovi Vijeća za telekomunikacije nisu znali zbog čega su pozvani. Međutim, samo su rijetki znali da se na toj sjednici, održanoj u srijedu, 14. srpnja, iza prividno vrlo mirnog sastanka skriva mreža sukobljenih interesa, opstrukcija i svađa članova Vijeća, zbog koje su Kalmeta, Breglec i Debanić nekoliko dana prije javne sjednice krenuli u ozbiljnu borbu i napokon s teškom mukom postigli dugoočekivani cilj. A priča o uvođenju trećeg GSM operatera u Hrvatsku počela je još u ljeto 2002., kad je tadašnja koalicijska vlast predvođena Ivicom Račanom zaključila da na hrvatskom tržištu ima mjesta i za trećeg davatelja usluga u pokretnoj telekomunikacijskoj mreži. Za izradu potrebnih pravilnika do 1. listopada 2002. Vlada je tada zadužila pomoćnika ministra za sektor telekomunikacija Antu Dodiga, koji je ubrzo smijenjen zbog učestalog nepoštovanja zakonskih propisa, ali i mrlje u karijeri jer je još u doba vladavine HDZ-a s Ivićem Pašalićem sudjelovao u politički dirigiranim dodjelama radijskih i televizijskih koncesija. Na njegovu funkciju Račanova je Vlada uskoro imenovala bivšu predsjednicu uprave VIPneta Tatjanu Holjevac, za koju su mnogi već tada iskazivali sumnju da će kao državna dužnosnica biti subjektivna, odnosno da će promicati interese tvrtke kojoj je do srpnja 2002. bila na čelu. Krajem 2002. i početkom 2003. postalo je očito da se rad na raspisivanju natječaja za trećeg operatera ne miče s mrtve točke, čemu su pridonijeli i visoki državni dužnosnici Račanove vlade Goran Granić, Slavko Linić i Roland Žuvanić, koji se i danas, po mišljenju boljih poznavatelja hrvatskih političkih prilika, vrlo neuvjerljivo brane da nisu opstruirali razbijanje duopola postojećih operatera HT-a i VIPneta.

U proljeće 2003. Ministarstvo pomorstva, prometa i veza javno je predstavilo studiju konzultantske kuće “Arthur D. Little”, čija je glavna teza bila da na hrvatskom tržištu nema mjesta za trećeg mobilnog operatera. Uvidjevši da natječaj neće biti raspisan ako se na neki način ne isprovocira reakcija Račanove vlade, predsjednik Vijeća za telekomunikacije Željko Debanić u svibnju 2003. odlučio se na vrlo smion korak: u međunarodnom poslovnom časopisu Financial Times objavio je oglas u kojem je pozvao zainteresirane strane operatere i potencijalne ulagače da se u roku od tri mjeseca jave Vijeću sa svojim pismima namjere. Oglas u Financial Timesu pokazao je da na međunarodnom telekomunikacijskom tržištu postoji vrlo velik interes za ulazak na hrvatsko tržište, pa je tijekom ljeta prošle godine Debanić održao nekoliko ozbiljnih sastanaka sa zainteresiranim stranim tvrtkama, koje su redom postavljale samo jedno pitanje: kad će hrvatske vlasti raspisati natječaj?

Odgovor na to pitanje bilo je nemoguće dobiti od ikoga iz Račanove vlade, ali su se tadašnji zamjenik premijera Goran Granić, potpredsjednik Vlade Slavko Linić, ministar prometa i veza Roland Žuvanić i Žuvanićeva pomoćnica Tatjana Holjevac svom silinom obrušili na Debanića kritizirajući ga zbog samostalnog čina objave oglasa u Financial Timesu, pritom nevješto okrivljujući baš njega za kašnjenje s raspisivanjem natječaja. Shvaćajući da čelni čovjek Vijeća za telekomunikacije ima ozbiljne namjere provesti svoj posao do kraja i raspisati natječaj, Granić, Linić, Žuvanić i Tatjana Holjevac snažnim su lobiranjem odlučili spriječiti takav razvoj događaja pa je Vlada na sjednici 6. studenog 2003. donijela uredbu kojom je Vijeću za telekomunikacije izrijekom zabranila da samostalno, bez njezine suglasnosti, raspiše natječaj za dodjelu koncesije za trećeg mobilnog operatera. Obrazlažući tu kontroverznu odluku, tadašnji ministar Roland Žuvanić objasnio je da bi suglasnost za raspisivanje natječaja Vijeću ipak trebala dati nova vlada, što je mnogima zazvučalo kao neuvjerljiv pokušaj opravdanja za očitu opstrukciju.

Parlamentarni izbori i formiranje nove vlade donijeli su još nekoliko mjeseci čekanja, pa su se tek u proljeće ove godine pojavili prvi glasovi da bi natječaj za trećeg operatera ubrzo mogao biti raspisan. Tako je početkom travnja ministarstvo Božidara Kalmete održalo javno predstavljanje studije konzultantske kuće “Roland Berger” čiji je zaključak bio da mjesta za trećeg operatera u Hrvatskoj ipak ima, premda je stupanj penetracije, odnosno tržišnog zasićenja porastao na preko 60 posto. Poznavatelji telekomunikacijskog tržišta i tad su upozoravali da se natječaj mora raspisati što prije, jer kad penetracija prijeđe 70 posto, tržište postaje prezasićeno i teško je naći ozbiljnog ulagača koji bi se upustio u tako riskantan poslovni potez. Uspoređujući dvije potpuno oprečne studije, Nacional je još u travnju ove godine upozorio na opstrukciju raspisivanja natječaja za koju su mnogi krivili postojeće operatere HT i VIPnet te njihove lobiste u vrhu vlasti: premda su akteri hrvatske politike uvjereni da je Žuvanićeva, a danas i Kalmetina pomoćnica Tatjana Holjevac naručila spornu studiju kuće “Arthur D. Little” te da je izradu te studije platio VIPnet, tvrtka kojoj je ona bila na čelu, hrvatskoj javnosti to do danas nije objašnjeno. Budući da su se u travnju ove godine i Ministarstvo pomorstva i veza i VIPnet oglasili službenim priopćenjima u kojima su demantirali ikakvu povezanost s naručivanjem i plaćanjem te studije, a zdrav razum isključuje mogućnost da je strana konzultantska kuća “Arthur D. Little” stručnu studiju na stotinjak stranica izradila potpuno besplatno, tajni nalogodavac hrvatskoj je javnosti ostao nepoznat, čime je i dalje otvoreno polje za nagađanja u kontroverznoj priči o ulasku trećeg operatera u Hrvatsku.

Na predstavljanju Bergerove studije Kalmetin državni tajnik Dražen Breglec optimistično je najavio da će natječaj za trećeg operatera biti objavljen u roku od trideset dana. Međutim, optimističnost državnog tajnika ne bi bila tako velika da je znao da među članovima Vijeća za telekomunikacije, tijela koje je bilo dužno sastaviti natječajnu dokumentaciju, vladaju neugodni odnosi prepuni svađa i lobiranja, kojima je zajednički nazivnik bio otezanje i opstrukcija raspisivanja natječaja. Vijeće za telekomunikacije sastoji se od sedam članova: osim predsjedavajućeg Željka Debanića, sačinjavaju ga još i zamjenica predsjednika Dina Šimunić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu te članovi Dinko Begušić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Splitu, Darko Dvornik iz tvrtke Siemens, Josip Kasum iz Hidrografskog instituta u Splitu te Dubravko Sabolić iz Hrvatske elektroprivrede, a sedmi član Nikola Popović nedavno je razriješen dužnosti zbog prelaska u Agenciju za tržišno natjecanje.

Većina članova Vijeća na neki je način povezana s postojećim operaterima mobilne telefonije, kojima raspisivanje natječaja za trećeg operatera nikako nije u interesu, bilo da je riječ o suradnji u nabavi opreme, kao što je to primjer u slučaju Darka Dvornika, ili naručivanju znanstvenih studija i projekata na zagrebačkom i splitskom FER-u, gdje rade Dina Šimunić i Dinko Begušić. Malo tko neće posumnjati u objektivnost odlučivanja u slučaju Dubravka Sabolića, ako se u obzir uzme činjenica da je doktorat pripremao baš kod svoje kolegice u Vijeću Dine Šimunić. Budući da je tijekom travnja i svibnja propalo nekoliko sastanaka Vijeća jer veći broj članova nije dolazilo na sjednice pa nije bilo kvoruma, Željko Debanić članove je zamolio da pismenim putem dostave primjedbe na natječajnu dokumentaciju koju je pripremio s članovima koji su se odazivali na sastanke i stručnim službama. Kako nije bilo odgovora, Debanić je krajem svibnja u Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka poslao dokumentaciju predlažući preostalim članovima Vijeća da moguće primjedbe i dopune upute izravno na resorno ministarstvo. Međutim, putem nekih hrvatskih medija uskoro je uslijedio napad pomoćnice ministra Tatjane Holjevac, u kojem je krivnja za kašnjenje natječaja svaljena na “samovolju predsjednika Vijeća Željka Debanića, koji je bez konzultacija s preostalim članovima Vijeća sastavio natječajnu dokumentaciju”.

Zaključivši da je zbog opstrukcije i nespremnosti na suradnju s postojećim članovima Vijeća za telekomunikacije nemoguće postići dogovor i raspisati natječaj, ministar Božidar Kalmeta krajem lipnja zaključio je da je najbolje rješenje nastalog problema to da na sjednici Vlade hitno uputi prijedlog za imenovanje članova nove Agencije za telekomunikacije, čijim se konstituiranjem automatski gase Vijeće za telekomunikacije i Zavod za telekomunikacije, vjerujući da će novo tijelo s potpuno novim sastavom mnogo lakše raspisati natječaj za trećeg GSM operatera. Međutim, ta je ideja imala jedan velik problem: brzinu. Vladino imenovanje članova, potvrđivanje u Saboru i konstituiranje potpuno novog tijela u najboljoj bi varijanti trajalo nekoliko mjeseci, a Kalmeta je bio svjestan činjenice da je svakim danom tržišno zasićenje sve veće i da bi se vrlo lako mogao ostvariti najgori mogući scenarij – da natječaj bude raspisan tek krajem ove godine, pa da se na njega ne prijavi nijedan ponuđač. Ministar Božidar Kalmeta i državni tajnik Dražen Breglec stoga su odlučili primijeniti vrlo riskantno i delikatno rješenje. U dogovoru s predsjednikom Vijeća Željkom Debanićem, u strogoj je tajnosti sazvan sastanak Vijeća za utorak, 13. srpnja, i to u prostorijama Kalmetina ministarstva. Potpuna tajnost i skrivanje pravih razloga bilo je potrebno da bi se izbjegla mogućnost da neki članovi Vijeća namjerno ne dođu na sjednicu, kao i mogući utjecaj drugih zainteresiranih strana.

Kad su članovi Vijeća u jutarnjim satima 13. srpnja pristigli na sastanak u Ministarstvo, čelni čovjek Vijeća Željko Debanić i državni tajnik Dražen Breglec objasnili su im koja je prava svrha tog okupljanja: davanje primjedbi i dopuna na postojeću natječajnu dokumentaciju i izglasavanje raspisivanja natječaja. Budući da su članovi Vijeća odmah počeli s otezanjem i odugovlačenjem, u čemu su prednjačili Dina Šimunić i Dinko Begušić, državni tajnik Dražen Breglec objasnio im je da nitko neće izaći iz prostorije u kojoj su se okupili dok se ne usuglase oko teksta natječajne dokumentacije. Nakon toga uslijedilo je višesatno čitanje teksta dokumentacije od riječi do riječi, a članovi su mogli dodavati svoje prijedloge i primjedbe. Sjednica Vijeća tako je završila tek u jedan sat nakon ponoći, kad su državni tajnik Dražen Breglec i predsjednik Vijeća Željko Debanić zaključili da su iscrpljene sve primjedbe te je prijedlog natječajne dokumentacije stavljen na glasovanje. Budući da ni jedan član nije mogao reći da njegove dopune nisu uzete u obzir, svi su bili prisiljeni dignuti ruku kad je Debanić stavio prijedlog na glasovanje, tako da je dokumentacija konačno usvojena jednoglasno. Nakon usvajanja, Dinko Begušić iskoristio je posljednji pokušaj odugovlačenja predlažući da se tekst dokumentacije pošalje još u jedno tijelo, u Zavod za telekomunikacije, tvrdeći da bi bilo dobro da i ono da svoje stručno mišljenje. Na Begušićevu veliku žalost, državni tajnik Breglec objasnio je da to ne dolazi u obzir, jer za to nema zakonske osnove, nego će članovi Vijeća otići odspavati nekoliko sati, a potom će pred novinarima i cijelom hrvatskom javnošću održati sjednicu na kojoj će izglasovati raspisivanje natječaja.

Neumoljivošću i brzim tajmingom Breglec je slomio i zadnje pokušaje otpora da Hrvatska dobije trećeg GSM operatera. Samo nekoliko sati nakon što su usvojili tekst natječajne dokumentacije, članovi Vijeća su u srijedu, 14. srpnja, odvedeni na sjednicu otvorenu za javnost, no i tamo se pojavio državni tajnik Dražen Breglec, kontrolirajući ponašanje članova Vijeća i ne dopuštajući bilo kakvu opstrukciju odluke u zadnji tren. Nakon što je jednoglasno usvojena odluka o raspisivanju natječaja, u 12 sati i trideset minuta, napokon su odahnuli svi sudionici jedne od najkontroverznijih afera novije hrvatske političko-ekonomske povijesti. Ovakvim rješenjem, za koje su zaslužni Kalmeta, Breglec i Debanić, u hrvatski će se državni proračun sliti 516 milijuna kuna koncesijske naknade, sva tri operatera u iduće će dvije godine morati uložiti više od milijardu eura, otvorit će se nova radna mjesta, a hrvatski će građani telefonirati i po 50 posto nižim cijenama.

srijeda, 17. veljače 2016.

Bilo kuda, u Hrvatskoj bazna stanica svuda - na crkvi, kući, igralištu

Bilo kuda, u Hrvatskoj bazna stanica svuda - na crkvi, kući, igralištu, Direktno.hr 17.2.2016.
Fotografije u članku snimljene u hrvatskim mjestima i gradovima, iz arhive bloga.

Najnoviji slučaj postavljanja bazne stanice na crkvu u Svetoj Nedjelji i neriješen slučaj nelegalno postavljene bazne stanice u obližnjem Strmcu bili su povod za gostovanje HUZEZ-a u emisiji Vita jela, zelen bor na HRT 1 u srijedu ujutro.

Sve veći problem baznih stanica, koje u Hrvatskoj niču kao gljive poslije kiše, i sve veće nezadovoljstvo građana, koji se educiraju i propitkuju štetnost elektromagnetskog zračenja po zdravlje, komentirali su u studiju kod Miljenka Minje Cvitkovića dopredsjednica Hrvatske udruge za zaštitu od elektromagnetskog zračenja (HUZEZ) Marja Čolak i aktivni član HUZEZ-a Josip Barušić.

U uvodnom prilogu prikazana je izjava mještanina Svete Nedjelje Ivana Petravića koji godinama upozorava mjerodavne institucije na nelegalno postavljenu baznu stanicu u Strmcu. A članovi HUZEZ-a istaknuli su kako je mnogo baznih stanica na koje se građani žale postavljeno u skladu s važećim zakonskim propisima, koji su kreirani kako bi se maksimalno pogodovalo teleoperaterima.

Koji propisi reguliraju postavljanje, pitao je voditelj.

''Nažalost glavni pravilnik je Pravilnik o jednostavnim građevinama gdje mobilni operateri mogu bez građevinske i lokacijske dozvole postaviti baznu stanicu. Tako vam se može dogoditi da se ujutro probudite, otvorite prozor i na susjednoj kući je nažalost bazna stanica'', rekao je Barušić.

Koji propisi reguliraju EM zračenje? Prof. Bonefačić s FER-a tvrdi da je naše zakonodavstvo usklađeno s europskim, dodao je Cvitković.

''To nije točno, prof. Bonefačić je stručnjak za mobilne mreže, ali nije liječnik. Regulativa je i gora od pojedinih zemalja EU. Vani i lokalna zajednica ima pravo na raspravu'', istaknuo je Barušić.

Čolak je naglasila kako je Pravilnikom o zaštiti od elektromagnetskih polja prekršena Direktiva EU Parlamenta, jer su drastičnim povećanjem granica dozvoljenog zračenja za profesionalnu izloženost kao i za dio „područja povećane osjetljivosti“ (površine oko stambenih zgrada, škola i vrtića) pogoršani dotadašnjistandardi zaštite.

''Pučka pravobraniteljica je u Saboru ukazala na problematičan način donošenja tog Pravilnika i izdala preporuku ministru zdravlja o donošenju novog Pravilnika.Hrvatska je JEDINA ZEMLJA U EUROPI u kojoj nije potrebna građevinska ili lokacijska dozvola ni za postavljanje baznih stanica ni obavezna javna rasprava, pa čak ni obavještavanje lokalne zajednice i lokalne uprave o planiranim lokacijama baznih stanica'', rekla je Čolak.

Barušić je istaknuo kako je svjetska zdravstvena organizacija proglasila radiofrekvencijska elektromagnetska polja potencijalnim karcinogenom za ljude (u kategoriji 2B) i time promijenila raniju klasifikaciju da nema dokaza o štetnosti.

''Poslije toga nitko više nema moralno pravo tvrditi da nema nikakvih dokaza o štetnosti. Naši su zakoni preliberalni, operatori mogu antene staviti gdje god žele. Ali nemoralno je na crkvu staviti baznu stanicu protiv koje se ljudi bune'', rekao je Barušić.

''Karolinska Institut iz Stockholma, koji dodjeljuje Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju), koji
je 2011 izdao službeno upozorenje da je bežična mreža rizik za djecu i trudnice. U tom se upozorenju navodi da kombinirani učinak mobitela, baznih stanica Wi-Fi i bežičnog Interneta ogromnom broju ljudi širom svijeta povećava rizik za rak'', napomenula je Čolak.

U emisiji je bilo i nekoliko zanimljivih pitanja slušatelja, koji su pokazali velik interes za temu štetnog elektromagnetskog zračenja i postavljanja baznih stanica. Više pogledajte u snimci emisije.

Emisija Catalyst o RF zračenju

Nove kontroverze: Koliko su štetni wifi uređaji?
Nije prvi put da se tvrdi kako nas mobiteli štetnim zračenjem možda polako ubijaju, no znanstvena emisija Catalyst, australske ABC televizije, podigla je veliku prašinu, nakon što su stručnjaci u njoj poručili da uređaji s WiFi-jem uzrokuju znatno brže rak, nego što to mislimo.

Glavna znanstvena emisija australskog TV kanala ABC podigla je veliku prašinu u tamošnjoj javnosti, emisijom o štetnosti zračenja uređaja koji imaju WiFi, ponajviše mobitelima.

Na emisiju su odmah reagirali vodeći australski stručnjaci za elektromagnetsku energiju i preventivnu medicinu, istaknuvši da tvrdnje u toj emisiji nikako nemaju uporište u znanosti.

Dr. Devra Davis, savjetnica za zdravlje i prevenciju bolesti bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona, vjeruje da su mobiteli kancerogeni, nakon što je počela sumnjati u znanstvene dokaze o njihovoj bezopasnosti po ljudsko zdravlje.

"Otad sam zajedno s kolegama, neki od kojih su radili u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) zajedno sa mnom, objavila članak u kojem tvrdimo da je zračenje mobitela kancerogeno, dok nove studije pokazuju kako ljudi koji kao tinejdžeri počnu koristiti mobitele izrazito često, imaju četiri do osam puta veću šansu oboljeti od maligne gliome, to je tumor na mozgu, 10 godina kasnije", tvrdi ona.

Nadalje tvrdi kako je studija bila provedena između 2000. i 2004. te da je trebala biti objavljena 2005. godine, no da je zbog političkih stavova i veza unutar članova tima, neke od kojih je izdašno sponzorirala sama industrija mobilnih uređaja, studija objavljena tek pet godina kasnije.

"Rezultati studije su bili neodređeni, no stvarno otkriće, u tehničkom dodatku 2, pokazalo je da postoji značajan porast rizika od raka na mozgu kod najtežih korisnika", rekla je Davis, a prenosi news.com.au.

Australska znanstvena zajednica žestoko je kritizirala te tvrdnje.

Znanost ne može dokazati da je nešto 100 posto sigurno

"Razočaran sam i osjetio sam potrebu uvjeriti gledatelje da je rubno mišljenje dr. Davis i njezinih kolega, upravo to, rubno mišljenje, koje nema uporište u znanosti", ističe profesor Rodney Croft, direktor australskog Nacionalnog vijeća za zdravlje i medicinska istraživanja (i član Međunarodne komisije za zaštitu od neionizirajućeg zračenja ICNIRP, op.a.).

Nadalje kaže i da postoji vrlo snažan znanstveni konsenzus da čak i nakon osobnih stavova, poput dr. Davis, ne postoje snažni dokazi da je zračenje mobitela štetno.

"Naravno, nemoguće je za znanost dokazati da je bilo što u potpunosti sigurno, pa stoga, govorili mi o wifi-ju ili soku od narandže, znanost tu ne može dokazati potpunu sigurnost", poručio je Croft. No dodao je i da su radiofrekvencijska zračenja znanstveno najistraženije područje te da su znanstvenici vrlo sigurni da je to zračenje sigurno po zdravlje ljudi.

Pitanje standarda zaštite

S druge strane, bivši šef Microsofta u Kanadi, Frank Clegg, tvrdi u spomenutoj emisiji, kako nitko u industriji mobilnih uređaja ne može tvrditi da je korištenje mobitela 100 posto sigurno. "Sve što vladine agencije ističu jest da ne postoji dokaz o štetnosti. Za mene, to nije isto kao reći da je nešto sigurno", kaže.

Smatra da su sigurnosn standardi u Kanadi, SAD-u i Australiji desetljećima zastarjeli po tom pitanju te smatra da provjere sigurnosti koje su bilo koje vladine agencije provele u posljednjih dvije do tri godine, neadekvatne i netemeljite te da one nisu rezultirale značajnijim poboljšanjem sigurnosnog standarda.

Na to je odgovorio dr. Ken Karipidis iz australske Agencije za zaštitu od zračenja, istaknuvši da usvojeni standardi još uvijek pružaju adekvatnu zaštitu od posljedica radifrekvencijskog zračenja.

Na kraju je Karipidis dodao da njegova agencija daje jače preporuke roditeljima da ograniče korištenje mobitela svojoj djeci, jer još uvijek ne postoji dovoljno znanstvenih istraživanja o efektima zračenja mobitela na djecu.

Emisiju možete u cijelosti pogledati ovdje.

ponedjeljak, 15. veljače 2016.

Legislativa i aktivnosti država na jednom mjestu

U donjem desnom dijelu stranice pod oznakom EMP legislativa - Europa i svijet objavljen je kratak pregled legislative po državama Europe, te nekih država svijeta. Cilj je na jednom mjestu objaviti svu legislativu vezanu za zaštitu od radiofrekvencijskih elektromagnetskih polja - od temeljnih i referentnih graničnih vrijednosti po državama do regulative iz područja zdravstva, graditeljstva, zaštite okoliša, podatke o informiranju javnosti, edukativne kampanje, informacije koje pružaju nacionalni instituti koji se bave javnim zdravstvom, baze izvora RF polja, a sve s poveznicama na stranice državnih tijela koja provode te aktivnosti. Za sada su dostupni podaci o ograničenjima jakosti električnih polja na frekvencijama koje koriste mobilni operatori u većini država (900, 1800, 2100 MHz).

Budući da su sve spomenute informacije često predmet manipulacija interesnih skupina, uskoro će na jednom mjestu biti dostupne sve aktivnosti koje se provode u pojedinim državama. Nažalost, još jednom treba spomenuti da se u Hrvatskoj ne provode gotovo nikakve aktivnosti u cilju edukacije građana o elektromagnetskim poljima. Situacija je, međutim, u drugim članicama EU bitno drukčija, što će uskoro biti vidljivo.


- Granične vrijednosti dane su u smislu jakosti električnog polja (V/m -volti po metru), vrijednosti su radi jednostavnosti zaokružene na najbliži cijeli broj
- Vijeće EU izdalo je preporuke 1999. godine o ograničenjima elektromagnetskih polja (CR 1999/519/EC), granične vrijednosti preuzete su od Međunarodne komisije za zaštitu od neionizirajućeg zračenja (ICNIRP)
- EU ostavlja državama članicama mogućnost uvođenja bolje zaštite kroz niže granične razine (točka br. 15 Preporuke). Države označene svijetloplavom bojom spustile su granične razine u odnosu na Preporuku
- U analizi su obuhvaćene sve države članice EU te većina preostalih država Europe
- Države koje imaju dvije granične razine, prvu primjenjuju u zatvorenim prostorima kao što su zgrade, škole, dječji vrtići i bolnice. Italija i Slovenija i na nekim otvorenim prostorima kao što su parkovi i rekreacijske zone. Druga granična razina odnosi se na vanjske javne površine.
- Prva granična razina u Grčkoj primjenjuje se na prostorima udaljenim 300 metara od stanova, škola, bolnica
- Prva granična razina u Luksemburgu i Turskoj odnosi se na dopuštenu vrijednost polja po jednom
- Prva granična razina u Luksemburgu i Turskoj odnosi se na dopuštenu vrijednost polja po jednom antenskom sustavu
- Naknadno više informacija o preostaloj legislativi u svakoj pojedinoj državi uz nadopune postojećih podataka
* -neki gradovi i regije propisali su vlastite granične vrijednosti (niže nego na nacionalnim razinama)


petak, 12. veljače 2016.

Stanari Koparske ulice u Puli protiv antena

Osujećen pokušaj postavljanja antene

Jučerašnji pokušaj postavljanja VipNetove antene na zgradu u Koparskoj 25 neslavno je propao. Barem zasad. Stanari koji su se protivili postavljanju tog, po njima, izvora zračenja, u pomoć su pozvali udrugu u osnivanju Zdravo naselje Nova Veruda - Veruda Porat u koju su uključeni žitelji spomenutih naselja, a koji su se unatrag nekoliko mjeseci borili i uspješno izborili za micanje antene iz svog susjedstva.

- Stanari Koparske ulice su nas pozvali radi savjeta i davanja potpore, za što je naša udruga i osnovana, i mi smo se rado odazvali. Osim što se radi o stambenoj zoni, argument tih stanara bio je i to što su u blizini škola i vrtić, ali zgrada ima sve dokumente, suglasnosti su dane, tako da ne znamo kako će to završiti. Jučer jedna stanarka nije dozvolila ulaz radnicima VIPNeta i za sada antena nije postavljena, rekao nam je predstavnik udruge Zdravo naselje Nova Veruda - Veruda Porat Branko Kovač - Vujčić.

Kako saznajemo, navodno je dio stanara koji su već dali suglasnost, želio tu suglasnost i povući. No, pitanje je može li se i što sada učiniti kada je zgrada s ovim teleoperaterom dogovorila naknadu od oko 360 tisuća kuna, odnosno ugovorom se obvezala antenu imati deset godina, a zauzvrat bi dobili novu fasadu. Za desetak godina bi im, navodno, opet trebali sanirati fasadu i obnoviti ugovor. Hoće li se sada taj ugovor realizirati ili neće, po uzoru na uspješnu "borbu" s Nove Veruda bit će poznato uskoro. (S. Z. T. - Glas Istre)

ponedjeljak, 8. veljače 2016.

Načelo predostrožnosti na razinama izloženosti u različitim zemljama

Prezentacija dr. Gerda Oberfelda iz Zavoda za javno zdravstvo Grada Salzburga. U njoj su prikazani primjeri legislative vezane uz zaštitu ljudi od elektromagnetskih polja na primjeru Švicarske, Italije, Lichtensteina, grada Salzburga i pokrajine Štajerske. Te države, gradovi i regije su odredile vrlo niske granične razine izloženosti unutar 'osjetljivih' područja kao što su zgrade javne, stambene i poslovne namjene, škole, dječji vrtići i bolnice. Italija dodatno niže granične razine primjenjuje i na vrlo posjećenim otvorenim prostorima kao što su parkovi i rekreacijske zone. Hrvatski Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja (NN 146/2014) također definira 'osjetljiva područja' na kojima se populacija dulje zadržava i gdje su spuštene granične razine u odnosu na Preporuke Vijeća EU, međutim naša država na takvim područjima definira i do 4 puta veće granične razine od spomenutih, te još 12 drugih europskih država.

petak, 5. veljače 2016.

Uklonjeni dijelovi bazne stanice u Puli: Građani nastavljaju prosvjed dok se ugovor ne raskine, traže i izmjenu loše zakonske regulative

Dana 4.2.2016. god. u naselju Nova Veruda - Veruda Porat, Carlijeva 15, djelatnici VIPNETa su uklonili postavljene instalacije. Prosvjedi su i dalje u tijeku dok ugovor između susjeda i VIPNETa ne bude raskinut. Ovim se putem zahvaljujemo pulskom gradonačelniku Borisu Miletiću na velikoj potpori, a također i Robertu Cveku i Eleni Puh Belci, Nensi Krupić, Dušanu Cvetanoviću kao i saborskom zastupniku Miru Bulju. Shodno najnovijim istraživanjima o štetnosti predmetnog zračenja te radi zaštite prava i zdravlja građana Republike Hrvatske, najavljujemo pojačan angažman na polju prilagodbe zakonskih regulativa realnim potrebama građana Republike Hrvatske, svim zakonskim sredstvima i polugama.

Podsjetimo, temeljem prijave stanara građevinskoj inspekciji, a zbog nepostojanja građevinske dozvole, jučer su djelatnici teleoperatera uklonili antenske instalacije bazne stanice na krovu obiteljske kuće u Carlijevoj ulici. Naime, stanari okolnih obiteljskih kuća organizirano su se usprotivili postavljanju stanice strahujući od štetnog elektromagnetskog zračenja na zdravlje svih ostalih stanara, posebice zbog velikog broja djece.

Iako Grad Pula nije nadležan nad postavljanjem elektroničke opreme i ima ograničene mogućnosti, od samog se početka založio kako bi se situacija pozitivno riješila te je i pulski gradonačelnik Boris Miletić održao nekoliko sastanaka s predstavnicima stanara na kojima je istaknuto kako je zdravlje građana na prvom mjestu. Tom je prilikom Miletić istaknuo kako je ova situacija još jedan primjer koji pokazuje sve nedostatke centraliziranog sustava upravljanja i neophodnosti decentralizacije države. "Da su ovlasti na lokalnoj razini, siguran sam da bi si ova situacija odavno već riješila'', smatra Miletić.

Podsjećamo, nedavnim inspekcijskim pregledom stambene zgrade po prijavi građana, na koju je postavljena elektronička oprema utvrđeno je da ista nije izgrađena u skladu sa građevinskom dozvolom te je investitor, odnosno teleoperater trebao ishoditi građevinsku dozvolu za gradnju pa je zbog toga jučer popodne ista i uklonjena. (Regional Express, Foto: TV Nova sc)

Videoprilog TV Nove možete pogledati ovdje. Više informacija uz fotografije nalazi se na Facebook stranici Ne želimo baznu stanicu u našoj ulici.


Isključivo prema interesu operatera:
Regulativa Ministarstva graditeljstva

Regulativa Vlade Republike Hrvatske:
Lokalne uprave nisu bitne

Regulativa Ministarstva zdravlja:
2014. povećali dopuštene granice

srijeda, 3. veljače 2016.

Bečki liječnički zbor izdao nove smjernice za zaštitu od zračenja

Bečki liječnički zbor izdao je nove smjernice za smanjenje zdravstvenih rizika povezanih s bežičnom tehnologijom. Radi se o šestom izdanju takvih smjernica koje su među austrijskim stručnjacima i javnosti vrlo dobro primljene.

Opširnije informacije na stranici Bečkog liječničkog zbora
Plakat povodom novih smjernica i informativne kampanje

Uz upute za smanjenje zračenja mobitela, u sažetku su dane aktualne preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o mogućim štetnim učincima. U tom kontekstu posebno je naglašena posljednja klasifikacija WHO-a prema kojoj su radiofrekvencijska elektromagnetska polja proglašena mogućim karcinogenom za ljude. Opsežna istraživanja, navodi se u smjernicama, utvrdila su povećan rizik za razvoj tumora mozga kod osoba koje razgovaraju više od 20-30 minuta dnevno, narušavanje mentalnog zdravlja, izazivanje oksidativnog stresa i oštećenje stanica DNA. Smjernice Bečkog liječničkog zbora obuhvaćaju i aspekte sigurnosti na cestama i zaštite od negativnih psiholoških posljedica.

Savjetuje se što kraće razgovaranje putem mobilnog telefona, korištenje SMS-a, a djeca do 16 godina mobitele bi trebala koristiti samo za hitne slučajeve. Prednost treba dati zvučnicima i slušalicama spram naslanjanja mobitela na uho. Savjetuje se držanje razmaka od tijela, posebno kod trudnica i osoba s elektroničkim implantatima (srčani stimulatori, pumpe za inzulin itd.) - u takvim slučajevima najbolje koristiti ruksak, torbicu ili vanjski džep. Mobilne telefone nikada se ne bi smjelo koristiti u vozilima (automobilima, autobusima, vlakovima) - zračenje je tada veće, a ostali putnici su pasivno izloženi zračenju. Kod kuće bi trebalo izbjegavati DECT, WLAN, Wi-Fi i LTE bazne stanice. Na pametnim telefonima Bečki liječnički zbor savjetuje smanjenje broja aplikacija i onemogućavanje nepotrebnih pozadinskih usluga i isključivanje mobilnih podataka. Mobitele treba izbjegavati na područjima sa slabim prijemom, a kod kupnje mobitela treba kupiti uređaj sa što manjim SAR-om te sa vanjskom antenom.

Zastupnik u Saboru: Bazne stanice mobilne telefonije postavljaju se nekontrolirano!

Novi saborski zastupnik Miro Bulj upozorio je danas zastupnike u Hrvatskom saboru i predstavnika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM) da se bazne stanice mobilne telefonije, s potencijalno štetnim elektromagnetskim zračenjem, postavljaju bez ikakve suglasnosti i znanja lokalne samouprave

Hrvatska je jedina zemlja u EU u kojoj se antenski stupovi postavljaju na tlu, a antene na krovove bez građevinske dozvole - rekao je Bulj i najavio da će Most tražiti onemogućavanje postavljanja baznih stanica na krovove u zonama niske gradnje i u blizini škola.

ponedjeljak, 1. veljače 2016.

Radovi na jednoj od baznih stanica na stadionskom reflektoru

Zadar, 1. veljače 2016. - 057.info

Do prvih večernjih sati na jednom od četiri stadionska reflektora vrijedno su radili majstori, koji nisu popravljali svjetlosnu grdosiju već servisirali baznu stanicu T-coma. Ona je postavljena 2010 godina, a nešto prije na drugom reflektoru je stavljen baza za mobilnu telefoniju VIP-a.

Te dvije bazne stanice postavljene su na reflektorima koji su u vlasništvu Grada Zadra. Podizanje reflektora na Stanovima prije gotovo osam godina financirao je Grad Zadar s ugovorenih osam milijun kuna, a konačan iznos tog zahvata, kojeg je izvodio zagrebački Dalekovod, ispao je puno veći. Bilo je to za vrijeme gradonačelnika Živka Kolege. Nakon godinu dana, točnije 16. 11.2009. godine tadašnji gradonačelnik Zvonimir Vrančić potpisao je s NK Zadar i dva mobilan operatera ugovore o pravu služnosti.

Koliko su oni to platili, javnosti nikada nije doznala, ali novac je sudeći prema izjavi tadašnjeg NK Zadar Novice Erlića išao na račun kluba koji je ishodovao sve suglasnosti. - U gradnji se čak razmišljalo da se estetski ne nagrde reflektori, a u današnje vrijeme gledamo kako izvući korist od bilo kakvih sponzora, izjavio je Erlić za Zadarski list 2010. godine. 

Građane nitko nije niša pitao za podizanje baznih stanica usred Grada. Puno Zadrana iz neposrednog susjedstva za njih ne znaju ni danas jer su „kamuflirane" uz reflektore. One sigurno ne zrače, tvrde oni koji su od njih imali izravne koristi, jer da su opasne, onda ne bi bila na vrhu bolničke zgrade Internog odjela, najvažniji je argument protiv straha od zračenja.