petak, 19. svibnja 2017.

Nevidljivo onečišćenje


Dok štetno djelovanje industrijskog društva možemo golim okom vidjeti, elektromagnetsko onečišćenje, jednu od nuspojava informacijskog društva, teže je uočiti. Ipak, učinci masovnog korištenja modernih sredstava komunikacije, poput mobilnih telefona, kao i elektroničke infrastrukture i opreme, nisu zanemarivi, a regulaciji ovog fenomena zasad se ne posvećuje dovoljno pozornosti.

Premda korištenje elektromagnetskih valova nije novost, tehnike i razmjeri njihove uporabe lansirali su nas u novo tehnološko doba, u kojem ta upotreba ide sve do granice zasićenja radiofrekvencijskog spektra.1 Nije pretjerano reći da se radi o eksploataciji ograničenog prirodnog resursa, budući da je na jednoj točki i u jednom valnom području mogućnost emitiranja signala ograničena zakonima fizike, odnosno rizikom interferencije. Pravo korištenja frekvencija telekomunikacijskim operaterima naplaćuju države, a s današnjom rasprostranjenosti telefonije i mobilnog interneta ekonomski, financijski i strateški ulozi znatno su se povećali.

Na ovim novim tržištima dominira doktrina izuzimanja operatera od odgovornosti, barem na početku, dok ne učvrste svoju poziciju. Tako je europska direktiva o elektroničkoj trgovini pružateljima internetskih usluga i web-hostinga osigurala imunitet po pitanju prenesenog sadržaja. Možemo li, vođeni istom logikom, dozvoliti neodgovornost operatera kada populaciju izlažu elektromagnetskim valovima čija neškodljivost nije dokazana?

Međunarodni centar za istraživanje raka (IARC) svrstao je visokofrekventno elektromagnetno polje (telefonija, Wi-Fi, Bluetooth) u kategoriju “potencijalno kancerogenih za čovjeka” (skupina 2B). Ova klasifikacija potaknula je detaljno ispitivanje veze između korištenja mobilnih telefona i rizika od raka. Nekoliko opsežnih studija upravo je u tijeku. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), postoje naznake povezanosti dugotrajne izloženosti elektromagnetskim valovima i nekih vrsta raka. Takav je zaključak donesen nakon analize jedanaest dugoročnih epidemioloških studija kod redovitih korisnika mobilnih telefona. Među značajnijim sudskim odlukama su one njemačkog Saveznog upravnog suda i talijanskog Kasacijskog suda, koje su priznale postojanje profesionalne bolesti povezane s izlaganjem elektromagnetskim valovima, u slučaju poslova upravljanja radarom i onih poslova koji zahtijevaju intenzivno korištenje mobilnih telefona. Neke su studije već dokazale vezu između dugotrajne izloženosti električnim poljima niske frekvencije u blizini dalekovoda i pojave malignog tumora. IARC je 2002. godine također ta polja ekstremno niskih frekvencija svrstao u skupinu 2B.

Štoviše, uz sindrom višestruke kemijske preosjetljivosti (Multiple chemical sensitivity, MCS), već priznatog u međunarodnoj klasifikaciji bolesti WHO-a, pojavio se i sindrom intolerancije na elektromagnetska polja, odnosno elektromagnetska preosjetljivost (EHS). Često se opisuje kao posljedica dugotrajne izloženosti visokoj razini zračenja, a oni koji pate od ovog sindroma postaju preosjetljivi i na niže razine zračenja. Osim simptoma koje su pacijenti opisali, radna skupina profesora Dominiquea Belpommea ustanovila je i dijagnostičke alate koji počivaju na biomarkerima i medicinskom oslikavanju. Premda zdravstvene agencije još uvijek ne prepoznaju uzročno-posljedičnu vezu, nitko ne osporava potencijalni invalidni karakter ovog sindroma, koji se počinje uzimati u obzir u sve više država.

Autor: Olivier Cachard
Cijeli tekst dostupan je ovdje.

Nema komentara:

Objavi komentar