srijeda, 8. srpnja 2015.

Sve je prema zakonu: Zračenje baznih stanica u centru Sinja u dopuštenim granicama

Bazne stanice u strogom centru Sinja

U posljednje vrijeme elektromagnetsko zračenje postaje sve češća tema u gradu pod Kamičkom.

Nakon što je nezavisni gradski vijećnik Miro Bulj u nekoliko navrata upozoravao kako antene teleoperatera smještene u samom centru Sinja ugrožavaju zdravlje građana, Grad Sinj je tijekom prošlog mjeseca naručio uslugu mjerenja razine neionizirajućih elektromagnetskih polja. Na osnovu mjerenja koje je u Sinju obavilo društvo Končar – Institut za elektrotehniku Zagreb, zaključeno je kako su izmjerene razine jakosti električnih polja i gustoća na području grada Sinja snage niže od dozvoljenih graničnih razina prema Pravilniku o zaštiti od elektromagnetskih polja i Pravilniku o posebnim uvjetima postavljanja i uporabe radijskih postaja.

Odmah po objavi rezultata ovog mjerenja, nezavisni vijećnik Miro Bulj zatražio je pojašnjenje od magistrice elektrotehnike Ankice Kosovec Krželj iz Hrvatske udruge za zaštitu od elektromagnetskog zračenja, koja je cijeli svoj radni vijek odradila kao stručnjak za elektromagnetska zračenja u tvrtki Ericsson. Kosovec Krželj potvrdila je kako su izmjerene vrijednosti zračenja u Sinju u dozvoljenim granicama, ali to samo znači da nećemo dobiti opekline, no ne i da su građani zaštićeni od zračenja koje uzrokuje rak. Odgovor Ankice Kosovec Krželj prenosimo u cijelosti:




‘Izmjerena zračenja su niža od graničnih vrijednosti koje dozvoljava Pravilnik o zaštiti od EM polja (NN 146/14).
Važno je znati slijedeće: granice dozvoljenog zračenja definirala je Međunarodna komisija za zaštitu od ne ionizirajućeg zračenja 1998. g. U tom dokumentu (koji je još uvijek važeći) navodi se da su uzeti u obzir samo termalni efekti (opekotine, kratkotrajni podražaji perifernih živaca). Utjecaj dugotrajne izloženosti na povećani rizik za maligna oboljenja nije se razmatrao jer nije bilo dovoljno podataka da se odrede granice. Upravo zbog toga je ista komisija predložila i druge mjere za smanjenje rizika (odnosno ‘ogradila’ se od tih granica kao sigurnih kad se radi o riziku za rak).
Drugim riječima, izmjerene vrijednosti u Sinju jesu u dozvoljenim granicama. Te granice garantiraju da nećemo dobiti opekotine, a ništa ne vele o tome jesmo li (ili nismo) zaštićeni od rizika da nam zračenje antena uzrokuje rak.
Trebalo bi zbog predostrožnosti antene ne postavljati blizu stanova, škola, vrtića, dječjih igrališta i sl. Svjetska zdravstvena organizacija je tu vrstu zračenja proglasila ‘potencijalno kancerogenom za ljude’ i time službeno priznala postojanje rizika. U Hrvatskoj, za razliku od drugih zemalja, nažalost ne postoji zakon koji bi regulirao izbor lokacija i način postavljanja antena, to je prepušteno teleoperaterima. Hrvatska je jedina zemlja u Europi u kojoj za antene ne treba građevinska dozvola, suglasnost susjeda ili organa lokalne uprave (općinske ili gradske vlasti).’

1 komentar:

  1. Hrvatska je jedina zemlja u Europi u kojoj za antene ne treba građevinska dozvola, suglasnost susjeda ili organa lokalne uprave (općinske ili gradske vlasti).’

    OdgovoriIzbriši