Poreč: Još posađenih antena po glavi stanovnika, ovoga puta na zvoniku crkve

Poreč, 6.3.2012.

Jeste li u proteklom periodu prilikom šetnje glavnim gradskim trgom podigli pogled i primjetili nešto novo na zvoniku crkve Gospe od anđela? Ako niste, svakako pogledajte, a ako to ne možete – bit će vam možda dovoljne naše fotografije.

Iako se u svijetu godinama polemizira o štetnosti zračenja antena mobilnih operatera (i ne samo njih), one gotovo svakodnevno niču na raznim mjestima, pa i onima na kojima biste ih najmanje očekivali. Nakon što su mobilni operateri svoju zračeću opremu posadili gdje su god stigli, donesen je zakon kojim ih se u tome moglo spriječiti ukoliko to lokalnim propisima nije zabranjeno. No, njihov je lobi očigledno bio prejak za saborske zastupnike, pa po aktualnim propisima mobilni operateri svoje antene mogu bez ičije suglasnosti postavljati gdje im god padne na pamet, samo ako su "tipski".

Tako su ih i stanari centra Poreča dobili, kao i svi oni koji prolaze trgom. Na crkvenom zvoniku.

I dok je taj zvonik besprijekorno obojen, baš kao i oprema na njemu, ne možemo ne primijetiti kako je fasada iznad ulaza u crkvu derutna, sa nje padaju komadi boje i žbuke te se vjerojatno čeka da grad ili država daju novac za njenu sanaciju.

A kako izgleda službeni odgovor gradskih službi na pitanja o tome je li postavljanje takve opreme dozvoljeno i ima li Grad saznanja o konstrukciji na tornju crkve na glavnom gradskom trgu – provjerite sami.



Naša pitanja postavljena su 14. veljače, a odgovore na njih dobili smo deset dana kasnije. Pitanja su glasila ovako:

1. Je li od Vašeg odjela zatražena dozvola za postavljanje antena, najvjerojatnije mobilnih operatera, na zvonik crkve Gospe od anđela na Trgu slobode u Poreču (vidjeti fotografije u privitku)
2. Također molim informaciju o tome je li se prostornoplansko zakonodavstvo mijenjalo u smislu da operateri mogu samostalno, bez pitanja lokalnoj upravi postavljati ovakve ili bilo kakve uređaje.

Odgovori:

1. Vezano za pitanje postavljanja elektroničke komunikacijske opreme (antenskog prihvata) prema tipskom projektu isto je moguće bez akta kojim se odobrava građenje i lokacijske dozvole sukladno članku 3. Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima (NN 21/09, 57/10 i 48/11)
2. Što se tiče postavljanja antenskih stupova elektroničke komunikacijske infrastrukture mobilnog operatora za koje postoji rješenje ministarstva prema odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji, člankom 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima (NN 48/11) isto se omogućava ako njegovo građenje nije protivno dokumentu prostornog uređenja.

Tekst i fotografije: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=32695

Komentar:

Tekstovi koji se objavljuju pod oznakom priče iz Hrvatske odraz su nepostojanja propisa u području regulacije postavljanja antenskih sustava mobilnih operatera, ali i loših propisa Ministarstva zdravlja vezanih uz zaštitu od EM polja.

Mobilni operateri samostalno odabiru lokacije na kojima će postavljati svoju opremu. Nekada su to bili samo antenski stupovi na zemlji te antene na većim zgradama ili neboderima ako se radi o gradovima. Danas se ta oprema nalazi na brojnim kućama, čak i u potkrovljima, crkvenim zvonicima, spomenicima kulture, nerijetko i 10-ak metara od naseljenih objekata. Takvo postavljanje antena omogućeno je Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja te Uredbom o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme koju je donijela Vlada. Hrvatska je, prema studiji Svjetske udruge mobilnih operatera, jedina zemlja Europe u kojoj za antenske stupove i prateću opremu, kako na zemlji, tako i krovovima, nije potrebno ishođivati građevinske i lokacijske dozvole, a nije potrebno ni usklađivanje s prostornim planovima te izrada studija utjecaja na okoliš. Suprotno preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Hrvatska ne provodi informativne i edukacijske kampanje o neionizirajućeg zračenju, niti su za bazne stanice mobilnih operatera (i bilo koji drugi izvor neionizirajućeg zračenja) potrebne javne rasprave sa zainteresiranim stranama. Također, RH nema nacionalnu bazu podataka izvora EM polja, što imaju sve vodeće zemlje EU.

Citat iz ICNIRP GUIDELINES 1998
stranica 496.

Granice zračenja definirane Pravilnikom o zaštiti od elektromagnetskih polja su toliko visoke da ih se praktično i ne može premašiti (niti je ikada zabilježeno da su u pojedinom slučaju premašene), a bazirane su samo na kratkotrajnim termičkim efektima mikrovalnog zračenja (dokaz za to su i studije pojedinih operatera u kojima se navodi da na 99% lokacija nije premašeno niti 10% dopuštenih razina!). Postavljene granice dopuštenog zračenja u Hrvatskoj su niže od ICNIRP-ovih*, ali znatno veće nego primerice u  Italiji, Belgiji, Bugarskoj, Švicarskoj, Poljskoj, Litvi, Sloveniji, Srbiji... Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja Ministarstva zdravlja ne prepoznaje izloženost radiofrekvencijskom mikrovalnom zračenju u trajanju od 24 sata, sedam dana u tjednu i mogući nastanak netermičkih efekata u ljudskom organizmu.

*ICNIRP je skraćenica za Međunarodnu komisiju za zaštitu od neionizirajućeg zračenja, koja je 1998. godine izdala smjernice o izloženosti o visokofrekvencijskom zračenju, a koje se temelje isključivo na kratkoročnom efektu zagrijavanja tkiva, a ne razmatraju dugoročne posljedice i eventualni odgovor organizma na dugotrajnu izloženost elektromagnetskim poljima